MATICA HRVATSKA

Nakladni zavod Matice hrvatske i Društvo hrvatskih književnika 26. studenoga predstavili su knjigu Pere Budaka Pjesničko četveroknjižje, u povodu 85. obljetnice života i 65. obljetnice autorova umjetničkog rada. O knjizi su govorili Niko Vidović, direktor NZMH, Anđelko Novaković, dopredsjednik DHK-a, Boris Maruna, predsjednik Hrvatske matice iseljenika, te prof. dr. Dragutin Rosandić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a na kraju i sam autor. Stihove su čitali dramski umjetnici Nada Subotić i Josip Bobi Marotti.

Pozdravnu riječ uputio je Niko Vidović, u ime izdavača, istaknuvši da je promocija knjige proslava jubileja koju bi svaki čovjek mogao samo poželjeti. Potom se okupljenima u ime suorganizatora predstavljanja knjige obratio Anđelko Novaković, opisavši Budaka kao dobra čovjeka, jer to su riječi koje je o Budaku čuo kamo god bi došao, a to je, smatra on, ono najvrednije u čovjekovu životu. Knjigu je predstavio kao posebnu i neobičnu, i to likovno i grafički. Boris Maruna osvrnuo se na erotski element u Budakovoj poeziji, u kojoj se predstavio kao svojevrstan hrvatski mačist, nježan, ali i drzak, proizašao iz hrvatske narodne poezije, koja ma koliko bila naivna, ima i ironije. Potom se prisjetio i anegdota s Budakovom obitelji, s kojom poznanstvo seže još u djetinjstvo.

Rosandić je govorio o Budakovu književnom radu, istaknuvši njegove kvalitete dramskoga pisca komediografa, koji se u posljednje vrijeme javlja i kao romanopisac, a ovom najnovijom knjigom i kao pjesnik. Knjigu, koju je sam priredio, podijelio je u četiri cjeline, od kojih je prvu nazvao Raj života, i u kojoj su pjesme radosna doživljaja svijeta i života, pjesme ljubavne i erotske tematike. Drugu cjelinu, nazvanu Gorki med, karakterizira njegova ishodišna poezija, a treću, nazvanu Gore srca, domoljubne pjesme. U četvrtoj i posljednoj cjelini dao je prikaz pjesama raznovrsne tematike. Piše standardnim jezikom, ličkom ikavicom, jezikom rodnoga kraja, ali i kajkavštinom. U poeziji ostaje vjeran narodnoj tradiciji te se izdvaja iz suvremenih tijekova. Pjesmu gradi na predlošku lirske narodne poezije. Velik raspon njegova pjesništva odaje i velik raspon njegova talenta.

Na kraju se prisutnima obratio i sam autor, čitajući svoju poeziju i prisjećajući se dana svoga dolaska u Zagreb.

Za zdraviju Hrvatsku

Odjel za medicinu Matice hrvatske, sa svojom pročelnicom Jasnom Lukić-Nagy, i Odjel za psihološku medicinu, etnopsihologiju i antropologiju, s pročelnikom dr. Bartulom Matijacom, organizirali su 26. studenoga radionicu o temi Hrvatska — bolje zdravlje, stvaranje uvjeta, koju je potaknuo i osmislio prim. dr. Petar Gotovac.

Na prvoj od radionica, kojima će svrha biti poboljšanje svjesnosti o zdravlju, uvodnu riječ imao je prim. dr. Petar Gotovac. Kao njezin pokretač istaknuo je da mu je poticaj bila knjiga Branimira Lokina, makroekonomista, Hrvatska 2015, koja ga je potaknula na razmišljanje što će biti s nama. Iako svi svakodnevno govore o zdravstvu i zdravlju, pitanje je gdje je naša svjesnost o tome ovoga trenutka. To ga je potaknulo da dođe u Maticu hrvatsku i da napravi akciju koja bi trebala napraviti zaokret, a smatrao je da su za to pogodne radionice. Nakon njihova održavanja trebalo bi napraviti izvješća koja bi se proslijedila svim ograncima Matice hrvatske kako bi i oni nešto poduzeli na tom planu. Po završetku radionica održao bi se na svjetski Dan zdravlja, 7. travnja 2003, na Plitvičkim jezerima simpozij, konferencija ili savjetovanje na kojem bi se onda govorilo o rezultatima ovih radionica te donijeli zaključci. Iznio je i okvirne teme koje bi se obrađivale, kao što su Makroekonomija i zdravlje, Nezaposlenost i zdravlje, Zdravlje na otocima i selu i niz drugih.

Nakon toga uslijedila je rasprava u kojoj su izneseni i novi prijedlozi što se tiče tematike radionica, a bilo je riječi i o centralizaciji zdravstva i njegovoj privatizaciji, kao i o ljudima koji se nalaze na njegovu čelu i njihovim sposobnostima.

Većina prisutnih složila se s činjenicom da zdravstveni sustav malo može napraviti vezano uz ovu tematiku i zato je potrebna akcija, i to u obitelji, školama, poduzećima, ali i moćnim institucijama kao što je Matica hrvatska, koja narodu treba dati ono što je najbolje i na području zdravlja jer zdravlje je kapital za budućnost.

Odlučeno je da će tematika sljedeće radionice biti makroekonomija te zdravlje i psihološki osjećaj zdravlja.

Plava priroda

Matica hrvatska i ogranak Matice hrvatske Petrinja predstavili su 27. studenoga knjigu poezije Dine Franin Plava priroda.

Davor Salopek, predsjednik Matice hrvatske Petrinja, govorio je o bogatoj izdavačkoj djelatnosti svog ogranka. Jedna od biblioteka koju izdaju je Riječ u vremenu, rezervirana za poeziju, u kojoj je izašla knjiga poezije Dine Franin. Specifičnost je biblioteke njezina dvojezičnost, što je povezuje s inozemnim čitateljstvom.

Dubravko Horvatić govorio je o pjesnikinji i njezinoj poeziji istaknuvši kako je riječ o pjesništvu slobodnoga stiha i poetske proze, vrlo raznolikom, ali u kojem se ipak osjeća biljeg iste pjesničke radionice. Zaokupljena je neprestano istom tematikom koju ipak stalno varira. Riječ je uglavnom o ljubavnoj tematici, ponegdje s erotskim tonovima, ali nalaze se i stihovi koji govore o odnosima u društvu, intimistički, kao i pejsažima lirika, ponekad prožeta domoljubnim prizvucima i sjećanjima na djetinjstvo. Pjesnikinja često progovara s gorčinom, pa i ironijom i sarkazmom. Riječ je o zbirci pjesama punoj značenja, istaknuao je na kraju Horvatić.

Predstavljanje ove zbirke poezije bilo je popraćeno i prigodnim programom te čitanjem stihova.

Svemirsko ogledalo

U Matici hrvatskoj 28. studenoga predstavljena je knjiga Anđelka Vuletića Svemirsko ogledalo. O knjizi je govorio Josip Bratulić, a izabrane pjesme čitao je dramski umjetnik Joško Ševo. Knjiga je izašla kao osma u biblioteci Zvjezdarnica Matice hrvatske.

Josip Bratulić, osvrnuvši se na tematiku te knjige poezije, istaknuo je njezinu neizmjernost i beskrajnost, okarakteriziravši je kao poeziju u kojoj autor iznosi jobovsku ispovijed, egzistencijalnu ugroženost. Riječ je o poeziji u kojoj je sve stvarno jer njezini su temelji patnja i bol. Zbirka je to o pjesniku, ali i drugima. Vuletić je, kako su kritičari i zapazili, slijedio francuski nadrealizam, spaja riječ i egzistenciju, a o tome govore i njegovi prozni tekstovi. Posljednja pjesma iz zbirke, Odlomci jednog uzaludnog život(opis)a, možda najbolje ocrtava njezinu tematiku. Usprkos svemu u pjesnika je vidljiva i želja i volja za životom. Vuletić je prepoznat kao veliki pjesnik, i to posebno u Francuskoj.

Autor se zahvalio Matici hrvatskoj na izdavanju knjige te, kako je rekao, budući je poezija religija bez nade te se čita u samoći i tišini, okupljenima je upravo to savjetovao.

U pjesmama Anđelka Vuletića, pjesnika, prozaista i romanopisca, osjećaju se tonovi dadaizma i nadrealizma, kao i fantastike i snoviđenja. Njegova poezija prevedena je na gotovo sve svjetske jezike, a posebno je dobro prihvaćen u Parizu. O njegovu književnom djelu objavljene su i znanstvene studije, sve u inozemstvu.

Našički zbornik

Ogranak Matice hrvatske iz Našica 27. studenoga u Zagrebu predstavio je najnoviji broj Našičkog zbornika 7, posvećena 160. obljetnici osnutka Matice hrvatske.

Pozdravnu riječ prisutnima je u ime središnjice Matice hrvatske uputio potpredsjednik Stjepan Sučić. Tom prigodom istaknuo je zavidnu aktivnost tog ogranka, koji je obnovljen zahvaljujući hrabrosti i maštovitosti njegovih članova, koji su Maticu hrvatsku u svom gradu uzdigli na rang važne ustanove kao što je to bila i sedamdesetih godina. Tako su Našice postale jedan od rijetkih gradova koji imaju svoj zbornik, što potvrđuje kako se uloga Matice shvaća ozbiljno. Istaknuo je i kako su Našice prostor prožet hrvatskom kulturom, osjećajem za društveni život i smislom za zajedničke kulturne projekte. Prisjetio se i ratnog vremena, kada su u gradu razarani najdragocjeniji spomenici, te zadivljujuće snage i sposobnosti građana da organiziraju obranu, čime su dali golem prinos slobodi domovine, a odmah nakon rata našli su snage da zaliječe ratne rane. Ogranak Matice hrvatske u Našicama shvatio je kao svoju zadaću otkrivanje identiteta grada, čime je pokazao snagu i bogatstvo svojega hrvatstva, koji i Zagrebu može mnogo ponuditi, istaknuo je na kraju Sučić.

Silvija Lučevnjak, jedna od članica uređivačkog odbora Zbornika, govorila je o djelatnosti ogranka, od vremena njegova obnavljanja 1991. godine, kada su se Matici uz članove aktivne sedamdesetih godina pridružili i neki novi ljudi, kada je trebalo preispitati zadatke koji su trebali biti prilagođeni vremenu. Od trenutka svog obnavljanja ogranak je imao više od stotinu različitih sadržaja, ali uvijek je ostao prepoznatljiv po svojoj publikaciji koju su nazvali Našički zbornik, a čiji je prvi broj izašao 1994, a sada je predstavljen i njegov sedmi broj. U njemu su obrađivali različite teme, posebno povijesne, ali su nastojali dokumentirati i Domovinski rat, a pisali su i o prirodoslovnoj osnovi našičkoga kraja, kao i o njegovu gospodarstvu.

Zlatko Kovač, glavni i odgovorni urednik Našičkog zbornika, govorio je o njegovu sadržaju, u čemu mu je pomogla i Silvija Lučevnjak.

U predvorju Matičine zgrade bile su prigodno izložene slike našičkih slikara s tematikom grada.

Kazališni amaterizam

Odjel za kazalište i film 4. prosinca priredio je okrugli stol o temi Značenje kazališnog amterizma za kazališnu kulturu u Hrvatskoj, na kojem su sudjelovali Miro Gavran, pročelnik odjela, mr. sc. Zdenka Đ erđ, voditeljica okruglog stola, dr. sc. Sanja Nikčević, teatrologinja, mr. sc. Sanja Ivić, dramaturginja, Jasna Mesarić, redateljica, Robert Raponja, redatelj, Milana Broš, plesna pedagoginja, Joško Ševo, glumac, Mirela Barbaroša, savjetnica za izvannastavne aktivnosti u Ministarstvu prosvjete i športa, Damir Bačić, tajnik Hrvatskog sabora kulture. Neke od tema o kojima se na ovom okruglom stolu raspravljalo bile su odnos kazališne povijesti i suvremenosti, repertoarne posebnosti kazališno-amaterskog izraza, urbani i ruralni kazališni amaterizam, susreti-festivali, stručna pomoć voditeljima i članovima kazališno-amaterskih družina, odnos profesionalizma i amaterizma, organiziranost, financiranje i subvencije te medijsko praćenje kazališnoamaterskih događanja.

Cilj okrugloga stola bilo je sustavnije djelovanje na tome da se o amaterizmu u nas počne više govoriti, posebno kada se zna da u nas još vlada dvojba što je to zapravo kazališni amaterizam, koji se često shvaća kao ukras ili dodatak, a ne kao stvaralaštvo. Činjenica je da amateri stvaraju predstave raznolike kvalitete i da im je teško pronaći neke zajedničke crte, ali je i činjenica da postoji potreba za tom vrstom izraza, i to u različitim oblicima djelovanja. Kako su škole mjesta gdje je ovakovih skupina najviše, to su i mjesta na kojima najsustavnije treba i djelovati. Nužno je povezivanje rada Ministarstva prosvjete i športa s radom kazališnih djelatnika kako bi se napravili kvalitetni programi za koje postoje i predviđena financijska sredstva.

Kazališni amaterizam potreba je društva. U nekim sredinama on nadoknađuje cjelokupnu kazališnu kulturu te osim estetske ima i sociološku ulogu. Stoga je potrebno sustavno raditi na njegovu širenju.

Vilenica i vilenjak

Institut za etnologiju i folkloristiku 3. prosinca predstavio je knjigu Zorana Čiće Vilenica i vilenjak — Sudbina jednog pretkršćanskog kulta u doba progona vještica

Ines Prica, jedna od urednica biblioteke Nova etnografija u kojoj je izašla i ova knjiga, predstavila ju je kao prvu u nizu u biblioteci u kojoj se namjeravaju objavljivati kvalitetni magistarski i doktorski radovi različitih tema s područja etnografije. Najavila ju je kao malu, ali strukovnu produkciju, ali i kao štivo koje će naći čitatelje i izvan uskoga kruga struke, čemu je najbolji dokaz upravo prva objavljena knjiga.

Vitomir Belaj autora poznaje još iz doba kada je bio njegov student te, kako je istaknuo, nije bilo straha da će knjiga biti loša jer poznaje Čićin dosadašnji rad. Obradio je fenomen koji egzistira, ali danas se slabije uočava. Čića je u knjizi, za koju je prikupio i nešto terenske građe, prikazao vjerovanje u vilenice i vilenjake, ali i način kako na to gledaju znanstvenici. Knjiga u prvom dijelu obrađuje literaturu koja se bavi tim fenomenom, uključujući i hrvatsku. Drugi dio bavi se samim fenomenom vilenica i vilenjaka, a u trećem dijelu pokušava ga objasniti, i to vrlo uspješno, kako je istaknuo Belaj. Uspio je raščlaniti različite faktore, rasvijetliti pojedine izvore, uočiti pogreške i doći do nekih vlastitih saznanja. Stoga je Belaj na kraju izrazio i zadovoljstvo što je knjiga, sedam godina nakon što je napisana, i objavljena.

Zoran Čića, autor knjige, zahvalio je Belaju, koji je bio njegov profesor i koji zasigurno ima zasluga za nastanak ove knjige, a posebnu zahvalnost izrazio je Dunji Rihtman-Auguštin, mentorici, koja je knjigu prva pročitala i prva dala kritičke primjedbe. Njegov interes za tematiku seže još u djetinjstvo, kada je u obitelji čuo priče o ljudima koji su vidjeli vile, a koje su se utisnule duboko u njegovoj memoriji. Interes se ponovno pobudio kada je pročitao Zagorkinu Gričku vješticu, da bi kulminirao u gimnaziji, kada je našao knjigu Vladimira Bayera Ugovor s đavlom.

Na kraju je Lidija Bajuk čitala ulomke iz svoje knjige Kneja, a otpjevala je i nekoliko pjesama u kojima se spominju vile.

Antonija Vranić