Izlazak iz anonimnosti

8. jazz fair — Čakovec 2002.

Kad biste prosječnoga hrvatskog ljubitelja jazza upitali koliko u nas ima lokalnih i međunarodnih festivala jazza, teško da bi vam mogao točno odgovoriti. Tako možda i ne zna da se nekako samozatajno i u Čakovcu svake godine održava međunarodni festival jazza, a osmo je izdanje te, sad već tradicionalne, manifestacije pod naslovom Jazz Fair, ostvareno od 18-21. studenog u prostorima čakovečkog Centra za kulturu.

Program je ovogodišnjega jazz-festivala u Čakovcu započeo nastupom domaćina, Big banda Čakovec, što su ga prije sedam godina osnovali profesionalni i amaterski glazbenici. Do sada bilježi već niz gostovanja u Sloveniji, Njemačkoj, Austriji i Mađarskoj, a od njegovih prvih zagrebačkih nastupa do ovog, može se pratiti znatan napredak tog korpusa, kako u uigranosti tako i u stilskoj profiliranosti, te ne začuđuje da je uz orkestar do sada nastupio niz naših istaknutih džezista poput Lacija Fidrija, Jasne Bilušić, Saše Nestorovića, Zdenke Kovačićek, Marijana Domića i drugih. Zasluga za to pripada u prvom redu ravnatelju Centra za kulturu, klarinetistu, saksofonistu i dirigentu Laciju Vargi, koji uz sve to funkcionira uspješno i kao organizator čakovačkoga Jazz Faira.

Od stranih je gostiju Klub Centra za kulturu ugostio i ove godine američku saksofonisticu novoga jazz-vala Jessicu Lurie, koja je za razliku od prošlog nastupa s grupom Living Daylights ovaj put svirala uz dvojicu talijanskih jazz-avangardista. Nastup je sisačke grupe Bamby Molesters bio izvan programskog konteksta jazza, i predstavljao je možda ustupak nekim popularnijim rockersko-fuzijskim pop-zahtjevima, ispunivši vremenski prostor Electric trija istaknutog slovenskog internacionalca, pijanista i skladatelja Dejana Pečenka, koji je nažalost svoj nastup otkazao. Šteta, jer bi nastup tog trija svakako podigao vrijednost festivalskog programa, no završna je večer u svakom pogledu kompenzirala taj »hendikep«. U velikoj su dvorani nastupila dva istaknuta zagrebačka jazz-sastava raznorodnih stilskih i koncepcijskih pristupa.

Gipsy-jazz

Hot Club Zagreb sastav je koji njeguje tradiciju gipsy-jazza legendarnoga Djanga Reinhardta. Sveden na formaciju trija s dvjema gitarama i kontrabasom, Mate Matišić, Damir Kukuruzović i magistar kontrabasa Jurica Štelma demonstrirali su i ovaj put vrhunsko vladanje instrumentima i izvrsno podijeljene uloge instrumenata na relaciji improvizacija — pratnja, da ne spominjem i bravurozna sola izvedena i u najbržim tempima u izvedbama skladbi Limehouse Blues i Sweet Georgia Brown, što je publiku u vrlo dobro posjećenoj dvorani dakako oduševilo.

U stilski potpuno drukčijem svjetlu na kraju se programa 8. međunarodnog Jazza Faira u Čakovcu, predstavio kvintet istaknutoga zagrebačkog internacionalca, veterana trubača i krilničara Ladislava Fidrija.

U modernoj stilskoj verziji hard-bop jazza kvintet je, uz karakterističan zvuk takvih sastava s trubom, tenor-saksofonom i ritam-sekcijom, izveo nekoliko uspjelih skladbi leadera, a od američkih se standarda tog stilskog određenja osobito svidjela izvedba teme Horacea Silvera Nica’s Dream. Uz Fidrija u kvintetu su nastupili; tenor-saksofonist Saša Nestorović, pijanist Matija Dedić, kontrabasist Mladen Baraković i bubnjar Ratko Divjak.

Festivalski je program pratilo nešto više od osamsto posjetitelja, što je za domaćina više negoli zadovoljavajući broj, te organizatori na čelu s ravnateljem Centra za kulturu Lacijem Vargom mogu svakako biti zadovoljni, no možda bi trebali biti agresivniji u promicanju svog jazz-festivala, kako bi i čakovečki Jazz Fair izašao iz relativne anonimnosti i na hrvatskoj festivalskoj jazz-sceni dobio mjesto koje zaslužuje.