Dobar film — povlastica nesaničara

Dobar film — povlastica nesaničara

Do kada će se većina umjetnički najvrjednijih filmova (osobito klasika i neholivudske produkcije) emitirati u sumanutim noćnim terminima?

Ne treba čovjek biti odlično informiran da bi znao u kakvom se kolapsu nalazi nacionalna tv kuća, a kadrovska kriza je dosegla vrhunac upravo posljednjih dana. I sada kada je ključni problem funkcioniranje televizije, možda bi se prosječnom konzumentu programskih nelogičnosti i promašaja, učinilo apsolutno nevažnim uputiti kritiku terminima filmova u programu, odnosno preciznije — nerazumljivoj i uvredljivoj programskoj križaljci koja na HTV-u iz dana u dan degradira, ponižava i podcjenjuje ulogu filma kao umjetnosti.

Odgovornost javne televizije

Već dugo godina filmski program Hrvatske televizije mjesto je gdje brojni filmofili mogu vidjeti ne samo najbolja ostvarenja iz filmske povijesti (hrvatske i svjetske), nego i neka iznimna ostvarenja iz europskog i ostalog neholiuvudskog filma, koja su domaćim kino i video distrubuterima, usmjerenim tržišnim zakonima na profit, uglavnom nezanimljiva za distribuciju. No, iako redakcija Filmskog programa odabire filmove za prikazivanje, ona, suprotno raširenim zabludama, nema nikakav utjecaj na termine prikazivanja koji su u nadležnosti glavne urednice.

I tako, kada god bivamo počašćeni nekim izuzetnim filmom, klasikom ili vrijednim umjetničkim ostvarenjem, onda je on na programu gotovo redovito tek oko ponoći. Uistinu je ugodno pogledati ciklus filmova istaknutih brazilskih ili njemačkih filmaša, ali ne ako budu emitirani u vrijeme koje odlično odgovara samo gledateljima koji pate od nesanice.

Stanje s terminima prikazivanja nikada nije bilo gore. Prvo je iz emisije Crno-bijelo u boji izbačen film, te je tim potezom zanimljiva i kvalitetna emisija osakaćena, a potom je ciklus klasika u okviru nedjeljne Kinoteke iz poslijepodnevnog termina prebačen u termin utorkom blizu ponoći, tako da su svi koji ujutro moraju na posao (a takvih ljudi ipak ima u Hrvatskoj) uskraćeni za dobar film. U elitnim terminima pak konstatno gledamo razvikane blockbustere sumnjive kvalitete.

Nitko nema ništa protiv holivudske zabave, koja postiže veću gledanost, ali HTV-u kao javnoj televiziji gledanost i marketinški razlozi ne smiju biti jedini kriterij. Ona mora osim zabavljačke funkcije i razvijati filmsku i opću kulturu gledatelja i u razumnom terminu prikazivati i umjetnički vrijedna ostvarenja, a nitko razuman ne može tvrditi da se na tri televizijska programa ne mogu pronaći dnevni termini za takva ostvarenja. Ako javna televizija o tome ne brine, sigurno neće NOVA-TV koja živi samo od reklama.

Osim navedenog, bilo bi sasvim normalno da javna televizija jednom tjedno emitira emisiju obrazovnog karaktera u kojoj bi naši eminentni filmski stručnjaci raspravljali ili barem dali osvrt na najzanimljivije naslove koji će se uskoro prikazati na malim ekranima, kako bi publika dobila film u vrijednom kontekstu.

Videorekorder — jedini spas

Stanje stvari na HTV-u ne daje nade da će se loš tretman vrijednih filmova popraviti tako brzo, a za to vrijeme filmofilima ostaje da se opskrbe praznim VHS kasetama i snimaju filmove za kasnije gledanje, u nekom idealnom terminu.

Goran Jovetić