Čudo uskrsnuća

Čudo uskrsnuća

Noge balerine u baletnim papučicama na špicama, na naslovnici programske knjižice Giselle, omotane su bodljikavom žicom. Uspjeh plesa na vršcima prstiju raskinuo je žicu. Sarajevo je zaslužilo da ponovno doživi bajku

Bijeli balet vratio se u Sarajevo nakon desetak godina i prvi put poslije rata. Cijela generacija publike i cijeli baletni ansambl susreli su se prvi put s klasičnim baletom. Baletni ansambl Narodnog pozorišta nije brojčano dovoljno velik da bi mogao sam iznijeti Giselle Adolpha Adama. Zato mu je u pomoć priskočio baletni ansambl Operno-filharmonijskog društva iz Plovdiva, uz članove zbora Sarajevske opere i polaznice baletnog studija. Sarajevski baletni ansambl prvi je put nakon rata plesao uz živu orkestralnu izvedbu izvrsne Sarajevske filharmonije pod ravnanjem iskusnoga dirigenta profinjena ukusa Iona Iancua.

Treba znati što znači u Sarajevo dovesti ansambl iz Bugarske, soliste iz Petrograda i popuniti Filharmoniju, kada Narodno pozorište još nije u mogućnosti definirati svoj repertoar, nego se predstave izvode prema trenutnim mogućnostima. Šefica Baleta (unutar Opere) te koreografkinja i redateljica Giselle Edina Papo, uz svesrdnu pomoć cijeloga kazališta, načinila je to svojevrsno čudo uskrsnuća bijeloga baleta. Slijedeći klasičnu koreografsku postavu Julesa Perrota, Jeana Corallija i Mariusa Petipaa, izrazila je poetičnu ljepotu tragične priče o Giselle i snazi njezine ljubavi, u romantičnim okvirima scenografije Slobodana Bobe Perišića i kostima Amele Vilić. Nepostignuta homogenost ansambla u ponekom trenutku i stilska čistoća ponekog detalja rezultat je minimalnoga boravka gostiju u Sarajevu. Cjelina predstave s razigranim prvim činom i snagom akademskoga plesnog izraza u drugom izravno je djelovala na publiku željnu kazališnog doživljaja.

Solisti iz Marijinskog kazališta u Petrogradu kao rutinirani tumači glavnih uloga dali su predstavi atraktivnost baletnoga događaja. Elvira Tarasova sugestivno je predočila razvoj naslovne junakinje, od naivnosti seoske djevojke i glumački uvjerljiva sloma u prizoru ludila u prvom činu, do pojave Giselle kao nestvarne vile tužne duše što utjelovljuje ideal ljubavi jače od smrti u drugom činu. Elvira Tarasova bila je dio odlično uigrana plesnog para sa svojim partnerom Andrejom Batalovim u ulozi Albrechta, koji je oduševio atraktivnim skokovima. Alexandar Kurkov predstavio se kao vrlo dobar Hilarion.

U zahtjevnom zadatku seljačkog pas de deuxa u prvom činu istaknuli su se Dalija Imanić iz Beograda i Mihail Mateescu kao predstavnik domaćih solističkih snaga, u koje se još ubrajaju Mia Prašo kao Myrtha suspregnute, stroge figure, te Belma Čečo i Galina Gesheva u ulogama dvije vilise.

Noge balerine u baletnim papučicama na špicama, na naslovnici programske knjižice Giselle, omotane su bodljikavom žicom. Uspjeh plesa na vršcima prstiju raskinuo je žicu. Sarajevo je zaslužilo da ponovno doživi bajku.

Davor Schopf