Vijenac 228

Ples

Večer baleta HNK u Zagrebu i baletne trupe Croatia u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu

Uzdah bijelih rukava

N. M. Q. P. (No more questions please) Marka Boldina odlična je suvremena plesna minijatura, koja potvrđuje Boldinovo sazrijevanje i daljnji rast

Večer baleta HNK u Zagrebu i baletne trupe Croatia u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu

Uzdah bijelih rukava

N. M. Q. P. (No more questions please) Marka Boldina odlična je suvremena plesna minijatura, koja potvrđuje Boldinovo sazrijevanje i daljnji rast

Baletna trupa Croatia zamišljena je kao baletno kazalište u gostima. Zapravo dio zagrebačkog baleta (i plesači i osnivač i umjetnički voditelj trupe Svebor Sečak su članovi baleta HNK, kostimi su iz fundusa HNK...) to je manja, fleksibilna grupa plesača, koja može pristati na manje scene i slabije tehničke uvjete. (Kvaliteta zvuka svejedno bi mogla biti bolja?) Uz promoviranje baletne umjetnosti u manjim gradovima Lijepe naše, trupa Croatia preuzela je i vrlo važnu ulogu promoviranja hrvatskih koreografa — iz redova mladih plesača. Dva gostovanja u londonskom Covent Gardenu nikako nisu zanemariv podatak.

Zato me i zbunila nova premijera Croatije, Vesela udovica Franza Lehara u koreografiji Sonje Kastl, balet u tri slike napravljen prema poznatoj opereti. Sonja Kastl, jedan od najvećih autoriteta hrvatskog baleta, i prva i višegodišnja direktorica zagrebačkog Baleta, postavila je, u suradnji s Nevenkom Biđin, niz koreografija na suvremena djela domaćih kompozitora. Bili su to Sakač, Kelemen, Kuljerić, Bjelinski, Papandopulo. Posljednjih godina Sonja Kastl najviše radi na koreografiranju plesnih dijelova Komedijinih opereta. Otuda vjerojatno njezina bliskost Lehartovom djelu, koje je zgodno, veselo i zabavno, plesno i muzikalno, ali uistinu nisam uvjerena u potrebu baletne inačice operete. Koja, kao suvremeno, novonastalo plesno djelo, poštuje i vrijeme i mjesto radnje i libreto V. Leona i L. Steina, bez odmaka ili komentara. A to je čista dekadencija, ali ne u egzitovskom smislu: vesela udovica (Saule Ashimova) što zavodi bivšeg dragog, princa Danila (Svebor Sečak) koji se duri, veleposlanik zemlje u dugovima koju može spasiti samo Danilov brak s bogatom udovicom, ujedno stari rogonja (duhoviti Nicolae Vasc) i njegova lijepa mlada žena (temperamentna Tina Vrtar-Stipić) koja ima lijepog mladog ljubavnika (Sven Copony). Sve se odvija na balu, uz ples i osmijeh, i uz malo pantomime sve je čitko.

Gosti na balu i prpošne can-can djevojke vrlo precizno popunjuju događanja i pokreću prostor i žao mi je što u programu nemaju ime. Ansambl Baleta HNK u Zagrebu dosta je širi pojam?

Žestok tempo

Zašto su premijeri trupe Croatia dodana još dva dijela koja ni s Lehartom ni jedno s drugim nemaju ništa zajedničko ne znam, jer je to i ovako bila i večer Baleta HNK! (Bila je to, preko Boldina, još i večer prošle sezone osnovanog Koreografskog ateljea, ali to je već treća priča, a opet Balet HNK...) Kako je ravnatelj Baleta Dinko Bogdanić prihvatio žestok tempo premijera, 7. prosinca već izlazi Romeo i Julija(!), pretpostavljam da je vrlo teško naći vremena i prostora za još neki dodatni projekt. Samo da se taj žestok tempo ne odrazi negativno na kvalitetu?

N. M. Q. P. (No more questions please) Marka Boldina odlična je suvremena plesna minijatura, koja potvrđuje Boldinovo sazrijevanje i daljnji rast. Duet koji izvode Boldin i Giulia Ferrari ljubavna je priča koja sadrži i strastvenu potrebu za ljubavlju i humor dosadne svakodnevne navike. Vrlo je dojmljiv središnji dio na Aznavourov Dans tes bras gdje je svaki pokret ruku koje čeznu za zagrljajem produljen i potenciran vrlo dugim lebdećim rukavima. Bijelim i nježnim u općoj tami, poput uzdaha.

I nakon svega, slavno Simfonijsko kolo Jakova Gotovca u koreografiji veterana zagrebačkoga baleta Zvonimira Reljića. (Zanimljiv detalj: i Reljić i Sonja Kastl su se kao mladi koreografi predstavili na Baletnoj večeri Baletnog studija HNK 1959. godine.)

Poletno, bogato i blistavo, nakon iskrene intimnosti i jednostavne bjeline netom viđena para ispunilo je scenu masom boje, ritma, plesnom ornamentikom i nacionalnom sviješću. Nedvojbeno je to još vrlo atraktivno i za različite proslave vrlo prigodno djelo.

Maja Đ urinović

Vijenac 228

228 - 28. studenoga 2002. | Arhiva

Klikni za povratak