Udžbenik arhitekture i literature

Udžbenik arhitekture i literature

Salamanca je dvjestotinjak kilometara udaljena od Madrida i oko 250 kilometara od najbliže španjolske pomorske luke pa je njezin geografski položaj naoko nevažan u odnosu na blistave destinacije na obalama mora — od Barcelone do Alicantea i od Malage do La Corune. Industrijski, u smislu proizvodnje materijalnih dobara, Salamanca je slabo razvijena i daleko od velikog biznisa, prometnih gužvi i buke velegrada, no istodobno je blizu svim važnim prometnim putovima jer ono po čemu je ona jedinstvena jest njezina kulturna industrija — proizvod od kojega ovdašnji žitelji žive čitavu godinu

Španjolska je jedna od najljepših zemalja mediteranskog podneblja, na čijem je tlu sačuvano i otrgnuto zaboravu mnoštvo kulturnih spomenika i umjetničkih djela iznimne vrijednosti, zemlja kojoj je nebo podarilo neka od najvećih imena svjetske književnosti, glazbe, graditeljstva i likovnog stvaralaštva, svijet u kojem se poštuje i živi bogata tradicija narodnih običaja, nošnje, domjenaka i svetkovanja. Sva ta blistava baština danas je pijedestal na kojemu Španjolska gradi nov i snažan profil jedne od najvitalnijih zemalja na kulturnoj karti svijeta.

Zahvaljujući tome događa se gotovo redovito da neki od prelijepih njezinih gradova privuče svojim osebujnim kulturnim i duhovnim sadržajima pozornost mnogobrojnih ljubitelja ljepote i znatiželjnih turista. Zapravo, to se ponavlja stalno — iz godine u godinu; u velikim seobama suvremenih svjetskih nomada Španjolska je uvijek nezaobilazno odredište.

Španjolski su gradovi u posljednjih desetak godina u više navrata imali čast nositi titulu europskog grada kulture pa je tako godine 1998. Savjet ministara kulture EU odlučio dodijeliti to veliko priznanje za 2002. godinu, uz belgijski grad Brugge, i »uljuđenoj i lijepoj« Salamanki. Istina, ona je još 1988. proglašena kulturnom baštinom čovječanstva pod zaštitom UNESCO-a, jer je uvijek bila uzor po kojemu se na skladan način objedinjuju sve one vrijednosti na kojima je Europa stoljećima izgrađivala svoj duhovni i fizički prostor.

Salamanca je dvjestotinjak kilometara udaljena od Madrida i oko 250 kilometara od najbliže španjolske pomorske luke pa je njezin geografski položaj naoko nevažan u odnosu na blistave destinacije na obalama mora — od Barcelone do Alicantea i od Malage do La Corune. Industrijski, u smislu proizvodnje materijalnih dobara, Salamanca je slabo razvijena i daleko od velikog biznisa, prometnih gužvi i buke velegrada, no istodobno je blizu svim važnim prometnim putovima jer ono po čemu je ona jedinstvena jest njezina kulturna industrija — proizvod od kojega ovdašnji žitelji žive čitavu godinu.

Mladost sveučilišta

U Salamanki je svaki peti od njezinih 170 000 stanovnika student u dobi između dvadeset i dvadeset pet godina. Njezina je mladost — mladost sveučilišta koje već osamsto godina okuplja cvijet hispanskog intelektualnog svijeta. Njezina je mladost i kapital njezina kulturnog i umjetničkog nasljeđa koje se u kontinuitetu, tijekom mnogih stoljeća, skladno ugrađuje u novodolazeće vijeme. Njezinoj mladosti pridonosi i mladost vječne ljudske znatiželje, koja vodi milijune suvremenih putnika namjernika u potrazi za novim otkrićima i za starom urbanom ljepotom. A Salamanca to pruža u izobilju pa nije čudno što turisti navraćaju u grad tijekom čitave godine. Kultura, sveučilište, baština i bogat program rekreacije zajedno — čine turizam dominantnim izvorom prihoda njezinih građana. Salamanku godišnje posjeti više od milijun i pol posjetilaca — dakle, desetorostruko više od broja njezinih stanovnika.

Salamanca je otvoreni udžbenik arhitekture iz kojega se s lakoćom iščitavaju stilovi u svojoj mijeni od romanike do suvremenih tendencija, objedinjeni u iznimnu skladu i ljepoti. Tomu znatno pridonose strogi gradski propisi, koji bez iznimke nalažu dimenzije građevnih elemenata, boje materijala, otvore, krovišta, forme i detalje na fasadama — kako u svrhu obnavljanja objekata tako i prigodom izgradnje takozvanih interpolacija pa je čitava gradska jezgra Salamanke od istog kamena jedinstvene boje osunčanog okera, koji se tjekom više stoljeća dobavlja iz kamenoloma, iz susjednog mjesta Villamayor. Zato je moguće da zajedno stoje suvremena zdanja kao što je kuća obitelji Lis s početka 20. stoljeća i rimski most kojemu je više od dvije tisuća godina. Potpuno ravnopravno stoje romanička katedrala i suvremena arhitektonska interpolacija s kraja 20. stoljeća.

Romanika, gotika, barok...

Romanika je ovdje ostavila svoj najbolji pečat u staroj katedrali koja originalnom kupolom poznatom kao Torre del Gallo svjedoči o utjecajima orijenta i francuske romaničke arhitekture.

Gotika se otjelotvorila u strukturi nove katedrale, a neki od najljepših primjera toga stila su crkva sv. Benedikta, Uršulinski muzej, kao i kule Torre del Aire i Torre del Clavero.

Amblematična Casa de las Conchas izniman je primjerak gotičko-renesansne građevine pod utjecajem onovremene talijanske i flamanske arhitekture.

Sveučilište poznato pod imenom Universidad Pontifica, samostan i crkva sv. Stjepana kao i palača Monterey te Casa de las Muertes najljepši su primjerci arhitekture tzv. plateresco-stila visoke renesanse.

Barok je ostavio pečat u zdanjima koja obgrljuju središnji trg (Plaza Mayor), na oltarima crkve poznate pod imenom Clerecia te u svratištima Anaya i Fonseca. Najljepši primjerak neoklasicizma je Colegio de Anaya, a modernizma već spomenuta Casa Lis i željezna arhitektura gradske tržnice.

Konceptualizam se skladno uklopio u taj arhitektonski kaleidoskop velebnom Kongresnom palačom te mnogim iznimno uspjelim interpolacijama zgrada u staroj gradskoj jezgri.

Taj čudesno lijepi povijesni prostor grada, koji je muzej na otvorenom, uvijek je pun života. U starim zdanjima smješteni su novi uredi: biblioteke, učionice, turističke agencije, stanovi, dućani, gostionice. Ljudi se kreću slobodno jer automobil nikad nije uspio potisnuti pješaka. Njezin prirodni okoliš, arhitektura i dimenzije grada u suglasju su s potrebama i kreativnim nastojanjima čovjeka. Ovdje su vrijeme i prostor još u službi čovjeka.

Salamanca raspolaže iznimnom društvenom i privatnom kulturnom infrastrukturom: muzejima, izložbenim i konferencijskim dvoranama, knjižnicama, filmotekom, kinom, koncertnim dvoranama i kazalištima kao i mnoštvom parkova, zabavnim i sportskim terenima, lokalima i klubovima. Istinito je i istovremeno nevjerojatno da Salamanca u srcu pirenejskog poluotoka živi 24 sata na dan.

S obzirom da je tijekom ove godine u središtu kulturne pozornosti svijeta, Salamanca je uspjela namaknuti iznimno velika financijska sredstva iz državnih i privatnih izvora, zahvaljujući kojima je stvorila novu mrežu kulturne infrastrukture obnovivši niz vrijednih kulturnih građevina i sagradivši nove. Tako je napušteni regionalni zatvor pretvoren u Gradski centar kulture, potom je otvoren Centar scenskih umjetnosti, dovršava se Muzej gospodarstva i industrije te Arheološki park sv. Vincenta. Obnovljen je Colegio sv. Dominika te polivalentni sportski paviljon za spektakle koji primaju više tisuća gledatelja. Obnovljen je i arhitektonski biser staroga kazališta (Teatro Liceo) u gradskoj jezgri te izgrađen već spomenuti Kongresni centar.

Salamanca posjetitelju pruža mnogo više od arhitekture koja očarava namjernika ljepotom jer je u svjetskim razmjerima iznimno važno obrazovno i znanstveno središte čija tradicija seže sve do davne 1218. g. kada je kralj Alfonzo IX. ondje utemeljio prvo europsko učilište. »Mjesto za učilište«, prema riječima Alfonza IX, »treba biti na svježem zraku i na dobru položaju jer profesori koji prenose znanje na svoje studente trebaju živjeti zdravo, a kad, nakon mukotrpna proučavanja, ustanu da se odmore, treba im pružiti istinsku blagodat odmora.« Zahvaljujući činjenici da je u Salamanki niknula prva znanstvena institucija u Španjolskoj i da je njezin humanistički duh sačuvan tijekom osam stoljeća, taj je, nekad mali srednjovjekovni gradić, prerastao u jedno od najvećih središta suvremenog akademskog svijeta.

Elita duha

Danas u Salamanki djeluju dva sveučilišta, koja su most putem kojega stižu u grad intelektualci svih rasa sa svih kotinenata. Salamanca je, osim mnoštva znanstvenih kolegija koje vodi oko četiri tisuće profesora te intelektualnih debata i znanstvenih konferencija koje organizira tijekom godine, centar najviših dosega pojedinih grana medicinskih i pravnih znanosti, studija jezika i književnosti i arhitekture — u svjetskim razmjerima. Jedina elita koja ovdje nije upitna jest elita duha koju pokreće žeđ za novim spoznajama, a broji više od 35 000 studenata. Programi učenja španjolskog jezika u Salamanki služe kao uzor ostalim obrazovnim središtima — od Španjolske do južne Amerike. Kroz te programe godišnje prolazi još oko deset tisuća polaznika.

Salmanca je i kolijevka vrhunske pikarske literature 16. stoljeća. Ondje se s ponosom čuva uspomenu na Lazarilla de Tormesa i Miguela de Cervantesa. Godine 1492. u Salamanki je tiskana prva gramatika kastilijanskog jezika iz pera velikog humanista Antonija Nebrije. U 16. stoljeću Salamanca je imala čak sedamdeset tiskara. U to doba djeluju u Salamanki i fra Luis de León, mislilac i profesor progonjen od Inkvizicije, te Francisco de Victoria, tvorac prvih tekstova o prirodnom pravu Indijanaca — obojica suvremenici našeg Vinka Paletina, konkvistadora pa ugledna dominikanskog profesora, autora knjige o pravu ratovanja, koji je i sam navraćao u Salamanku denuncirajući pred inkvizitorima slavnoga dominikanca fra Bartolomea de las Casasa.

Filozof, književnik i sveučilišni profesor Miguel de Unamuno još je jedan veliki građanin Salamanke koji je ostavio neizbrisivi trag u kulturnoj povijesti Španjolske i svojega grada. Dva su stoljeća za Salamanku bila presudna — od kojih prvo 16. stoljeće, kada se Španjolska pojavljuje na karti Europe kao nacija, kad stvara imperij i osvaja američko tlo namećući svoju kulturu narodima na drugoj strani Atlantika — i 20. stoljeće, obilježeno strahotama građanskoga rata, stvaranja druge republike, priključivnja EU te nagla i snažna gospodarskog razvoja u posljednja tri desetljeća.

Mladi gradonačelnik

Salamanca je u ovoj iznimno odgovornoj i važnoj ulozi središta europske kulture 2002. godine nadležnima na razini države, regije i grada značila veliki izazov, no s pravom se može već sada reći da je to bio odlično obavljen posao. Za tekuću godinu trebalo je sastaviti golemi program od više od osamsto pojedinačnih aktivnosti. Kao otvoren grad Salamanca je kreirala internacionalni program kulturnih priredbi. Ugledna imena svjetske likovne elite, neprolazne likovne veličine (Rodin), forumi, kongresi, susreti stručnjaka iz područja umjetnosti i kulture, gostovanja eminentnih kazališnih kuća (najbolji francuski, njemački i engleski teatri), filharmonijski orkestri, operni solisti i zborovi (među inima čak i hrvatski Muški zbor Brodosplit!) doveli su Salamancu sam svjetski vrh kulturne i umjetničke produkcije. Ovjenčana lovorikama i čašćena pohvalama, na tome tragu nastojat će Salamanka održati i u budućnosti živom vezu s ostalim velikim središtima kulture. Njezina mlada uprava (savjetnik gradonačelnika mjerodavan za cjelokupni program turističke promidžbe grada mladić je od 29 godina, a glasnogovornici Gradskog poglavarstva tek je 27 godina) već je pokrenula niz novih inicijativa. Ovih dana na adrese stranih diplomatskih predstavništava odaslan je program kulturih aktivnosti Salamanke za sljedeću godinu jer ovaj grad ne posustaje — no va a parar nunca.

Promišljajući iz slave blistave prošlosti onu još svjetliju nagovješćujući sutrašnjicu sastavljenu od studentskih osmijeha, od mladosti, od marljiva rada i hrabrih pothvata njezinih građana — prisjetimo se našeg iseljenika novinara i pisca Bogdana Radice, koji je posljednjih godina života upravo u Salamanki potražio smirenje nakon mnogih lutanja. »Već su dvije godine što provodim dobar dio ljeta u Španjolskoj i nikako da se odvojim od Salamanke« — piše Radica. »Dani i noći u Salamanki su kao stvoreni za meditacije i razmišljanje... u tišini Salamanke, dok sutoni žutim okerom pozlaćuju fasade, dok čuva taj misterij kulture u svijetu suvremenih barbara.«

Alma de Alba