Vijenac 228

Glazba, Kolumne

Mladen Mazur: JAZZ AD LIBITUM

U zelenom gradu

U zelenom gradu

20 godina Greentown Jazz Banda

Dvadeset godina neprekidnog i uspješnog djelovanja jednog kvalitetnog jazz-ansambla nije malo razdoblje, pogotovo kad se uzmu u obzir sve moguće situacije i nedaće koje se unutar sastava tijekom tako duga razdoblja mogu desiti. Najmanje što se može dogoditi neizbježna je veća ili manja fluktuacija glazbenika u sastavu, što djelomično dakako nije mimoišlo ni ljubljanski Greentown Jazz Band, koji je svečanim koncertom, održanim u petak 15. studenog u velikoj Gallusovoj dvorani Cankarjeva doma, proslavio punih dvadeset godina opstojnosti. Greentown Jazz Band sljednik je nekad znamenita Ljubljanskog Jazz Ansambla, jednog od vodećih europskih sastava tradicionalnoga jazza. Nakon prestanka djelovanja Ljubljanskog Jazz Ansambla nastala je u poslovično prirodnom ambijentu slovenskog dixielanda i swinga određena praznina koju kakvoćom i visokom razinom muziciranja i nije bilo lako popuniti. Uspjelo je to nekadašnjem članu Ljubljanskog Jazz Ansambla i izvanserijskom klarinetistu profinjena tona, Borutu Bučaru, osnivaču Greentown Jazz Banda, koji je prije dvadeset godina zapravo nastavio tamo gdje je stao Ljubljanski Jazz Ansambl.

Svečanim je jubilarnim koncertom u Cankarjevu domu pred punom dvoranom Greentown Jazz Band ponovno pokazao i dokazao značenje i važnost tradicionalnog jazza u kontekstu tog glazbenog fenomena 20. stoljeća, prkoseći svim modernim i »najmodernijim« pravcima, beskompromisno poput nekog ekskluzivnog glazbenog-kanona uglavljenim u svijesti određenog broja ljubljanskih znalaca-jazza.

Poznati standard

Greentown Jazz Band koji je ime dobio po karakterističnoj boji svoga grada, svoj je koncertni program započeo izvedbama poznatih standarda tradicionalnog jazza; Sweet Sue, You Took Advantage of Me i Sing, Sing, Sing, demonstriravši odmah visoku uigranost sastava te pozitivnu razinu shvaćanja fenomena dixielanda i swinga, kako, u zajedničkom muziciranju tako i u nizovima zapaženih sola. Zaslužni su za to: izvrsni klarinetist i spiritus movens ansambla Borut Bučar, entuzijastički raspoložen trubač i krilničar Tomaž Grintal, samozatajni, ali zapažen improvizator, trombonist fina tona, Peter Hudobivnik, pijanist iznimnih kvaliteta Silvestar Stingl, kontrabasist i dugogodišnji član Big banda Radiotelevizije Slovenije Ladislav Rebrek, te profilirani zagrebački bubnjar, godinama već stalni član sastava, Salih Sadiković. Program su nastavili u nešto komercijalnijem duhu predstavivši svoju suradnicu, pjevačicu Alenku Godec, koja je suvereno otpjevala četiri popularne melodije; Cabaret, Zemlja pleše, Nad mestom se dani i New York, New York, da bi prvi dio koncerta priveli kraju izvedbama skladbi; I Got Rhythmi i Bourbon Street Parade.

U drugi nas je dio koncerta zapaženim blues-uvodom glasovira uveo pijanist iznimnih kvaliteta Silvestar Stingl, da bi mu se potom u znamenitom Basin Street Bluesu pridružili ostali članovi sastava. Uslijedila je osjećajem prožeta tema Fatsa Wallera Black And Blue u izvođenju tandema Bučar — Rebrek, a potom se s tri kraća standarda (Lady Be Good, What’s New i Mack The Knife ansamblu kao gost pridružio zagrebački vibrafonist Boško Petrović. Sljedeći gosti bili su članovi vokalnog sastava New Swing Quartet, koji su u svom besprijekornom i prepoznatljivom stilu izveli niz sastavljen od najpoznatijih bisera iz mape američkog crnačkog Gospel-songa i Negro Spirituala Just a Closer Walk With Thee, Swing Low Sweet Chariot i I Saw the Light, te s a cappella dodatkom. Kraj je svečanog koncerta pripao poznatoj skladbi You Are My Sunshine u kojoj se sekcija puhača predstavila i kao vrstan vokalni trio.

Za svoj su dvadesetogodišnji jubilej Borut Bučar i članovi Greentown Jazz Banda na pozornici primili najviše godišnje priznanje Hrvatskog jazz-kluba, plaketu Vladimir Bolčevići prigodni dar, a neobično za takve prilike ležerno odjeven voditelj nije u svojoj, inače duhovitoj konferansi, propustio i nekoliko politički obojenih šala na račun gostiju iz Hrvatske, dok drugih zapravo na koncertu u Cankarjevu domu i nije bilo!

Vijenac 228

228 - 28. studenoga 2002. | Arhiva

Klikni za povratak