Snoliki svijet

Snoliki svijet

Princeza i ratnik

Soundtrack filma Princeza i ratnik podijeljen je u dva dijela: nefilmski, kojim vladaju pjesme nadahnute filmom, i filmski, koji predstavlja dijelove originalne filmske partiture. No, za razliku od drugih soundtracka sa sličnom koncepcijom, songove ne potpisuju različiti autori nego ih potpisuje isti autorski trojac koji je skladao i originalnu filmsku glazbu: Tom Tykwer (redatelj filma), Rainhold Heil (skladatelj) i Johnny Klimek (glazbeni producent). Razlog nastanka nefilmskog dijela CD-a stoga je posve drukčiji od većine glazbe koja se na soundtrack snima s natuknicom inspired by: tijekom snimanja Princeze i ratnika ideje su prštale, stvarnost se stapala sa snovima (kao, uostalom, i u Trči, Lola, trči istog redatelja i skladatelja), kreativnost je rasla, pa su iza prikazanog filma ostale pjesme poput njemu pripadajućeg sastavnog dijela koji je jednostavno trebalo objaviti.

Sastav od tri skladatelja, koji je skladao i za Tykwerove filmove Noćni spavači i Trči, Lola, trči, tek je ovom prigodom uzeo ime — Pale 3. Pale 3 je za pjesme nadahnute filmom koje ponavljaju opći filmski ugođaj i neke glazbene motive, tražio isključivo pjevačice (šest pjesama na CD-u pjevaju Skin, Louise Rhodes, Franka Potente, Beth Hirsch, Alison Goldfrapp i Anita Lane), čime je uz harmonijsko, instrumentacijsko i tematsko jedinstvo postigao i jedinstvo glazbene boje. Tako je jedina razlika između prvog i drugog dijela u tome što u drugome dijelu nema ženskih glasova i izričitih tekstovnih poruka. Prijelaz iz jednog u drugi dio gotovo je ne zapažen.

Odluku da na soundtracku iskoristi pjesme koje nisu mogle ući u film Tykwer je objasnio vrlo jednostavno: pjesme, odnosno pjevani glasovi, ne odgovaraju jeziku filma. Stoga je u filmu Princeza i ratnik uporabljen samo instrumentalni score koji je izveo sastav skladatelja Pale 3 uz pomoć gitarista Michaela Brooka. Tykwer je tražio da glazba bude skladana s namjerom: ona je morala prikazivati emocije, unutarnje osobine glavnih likova, ali i njihov razvoj tijekom filma. S druge strane, Klimek tvrdi da je filmska slika bila toliko inspirativna da su mu ideje same padale na pamet.

Ono što je skladateljsko-izvođački sastav djelomično predstavio na CD-u (šteta što je disk mogao primiti samo neke a ne sve glazbene brojeve iz filma — njih sedam), a u potpunosti u filmu, netipična je filmska glazba. To je glazba koja ne prikazuje ono vidljivo, nego djeluje iznutra. Njezin rad nije otvoreno tematski i jasno harmonijski, nego je to gotovo minimalistički rad koji dramatiku gradi superponiranjem uvijek novih motiva nad postojeće. A svaki je motiv poseban, bilo da je riječ o tritonusnom skretanju u dubokom registru, bilo o malom zvonolikom motivu koji se uporno ponavlja. Glazba raste iznutra, povećanjem broja instrumenata i broja motiva, a jednako opada njihovim smanjivanjem. Princip adicije i redukcije ovdje je neizmjerno važan. Još je važnije da je snoliko-zbiljski svijet filma time uspješno prenesen na kompaktni disk, koji se sluša s jednakim uživanjem i kao filmska i kao nefilmska glazba koja nije zbiljski dio filma, ali koja je od njega ipak neodvojiva.

Irena Paulus