S celuloida na pismo

S celuloida na pismo

Autor: Danijel Popović, dizajner, veličina: 35,50 x 29,82 mm, naklada 350 000, datum izdanja: 16. 1. 1997.

U sklopu 34. revije hrvatskog filmskog i videostvaralaštva koja se od 22. do 24. studenog održala u Splitu, u splitskoj Glavnoj pošti otvorena je filatelistička izložba pod naslovom Kinematografija. Autor izložbe Radomir Đ urđević izabrao je i na 132 lista predstavio marke, blokove, omotnice prvog dana (FDC), maximum carte i prigodne listove s raznih strana svijeta koje povezuje zajednička tema — film. Đurđević je izložbu nazvao Kinematografija jer taj pojam u sebi objedinjuje tri osnovne djelatnosti u procesu stvaranja filma: proizvodnju filmova, distribucija i promet te prikazivačku djelatnost. Na izabranim markama prikazani su redatelji, glumci, skladatelji filmske glazbe, animatori, nacionalne kinematografije, festivali, filmski plakati...

Izložbu otvaraju marke s likovima Niepcea i Daguera, koji su postavili temelje fotografije. Slijede marke s likovima braće Lumiere, nijemi film, Charlie Chaplin i ostali komičari. Posebne cjeline čine proslava sto godina filma u svijetu i Hrvatskoj, holivudske legende, glumci, nacionalne kinematografije, poznati filmovi i fantastika. Na samom kraju prikazane su marke filmskih festivala, plakata, crtani film i pečati s filmskim motivima.

Hrvatski film na markama

Stogodišnjicu filma u Hrvatskoj Hrvatska pošta obilježila je svojedobno izdavši seriju prigodnih poštanskih maraka na kojima su kao motivi izabrani radna fotografija sa snimanja filma Vatroslav Lisinski Oktavijana Miletića, likovi iz crtane serije Profesor Baltazar te scena iz filma Tko pjeva zlo ne misli Kreše Golika.

Izlaganje serije maraka skroman je prilog obilježavanju stote obljetnice rođenja kao i 25. obljetnica smrti Oktavijana Miletića, filmskog snimatelja i redatelja, jednog od pionira hrvatskoga filma, autora koji je u pet desetljeća karijere snimio i režirao oko 120 filmova (dokumentarnih, kratkih igranih, kulturnih i cjelovečernjih). Njegov film Vatroslav Lisinski, prvi hrvatski zvučni igrani film, važan je ne samo za hrvatski film nego i za hrvatsko glumište i povijest hrvatske glazbe jer su u njemu uz velikane našega glumišta, Augustina Cilića, Vjeku Maričića, Miru Župan, sudjelovali i prvaci hrvatske opere Sena (Srebrenka) Jurinac i Tomislav Neralić s nadahnutom preradbom glazbe Borisa Papandopula.

Prepoznatljivi su elementi zagrebačke škole crtanog filma (reducirana animacija, originalnost u likovima, sadržajno promišljanje crtanofilmskog predloška) i u crtanoj seriji Zlatka Grgića, Ante Zaninovića, Borisa Kolara, Milana Blažekovića, Pavla Štaltera i Zdenka Gašparovića — Profesor Baltazar. Rad na Profesoru Baltazaru, u Europi prihvaćenu i cijenjenu animiranom filmu, započeo je 1969 (prva serija), a nastavljen je još dva puta, 1972. i 1976.

Ove se godine navršava i osamdeset godina od rođenja filmskoga redatelja Kreše Golika (1922-1996), koji je pripadao prvoj poslijeratnoj generaciji dokumentarista koji su stvarali početkom druge polovice 20. stoljeća. Njegov najpoznatiji dokumentarac je Od 3 do 22. Golik je redatelj prve hrvatske filmske komedije Plavi 9 (1950), a u njegovoj filmografiji nalaze se, uz ostale naslove, televizijska serija Gruntovčani (1975) i filmovi Djevojka i hrast (1955), Imam dvije mame i dva tate (1968) te po mnogima najbolji hrvatski film svih vremena Tko pjeva zlo ne misli (1970), u kojem daje nostalgičan pogled na život u Zagrebu tridesetih godina 20. stoljeća, kreirajući pritom nezaboravne likove gospodina i gospođe Šafranek, njihova sina Perice, gospona Fulira i tete Mine.

Sandra Cekol