Režija spasila glazbu

Režija spasila glazbu

Alen Ruško je kao Figaro savladao sve tehničke zahtjevnosti tog ključnog lika u povijesti opere, no za nositelja cjelokupne drame nedostajala mu je nijansa interpretativnog žara i scenske uvjerljivosti

Na početku mandata novi je ravnatelj osječke opere Veseljko Barešić na njezin repertoar nakon više od desetljeća vratio Mozartovu glazbu, a nakon gotovo četiri operu Figarov pir. Ansambl na čelu s dirigentom Peterom Oschanitzkyem, u sretnu spoju gostujućih i domaćih umjetničkih snaga, krenuo je u novo iščitavanje te vjerojatno najpoznatije operne prilagodbe drame Ludi dan ili Figarov pir Pierrea Augustina Beaumarchaisa, kojom su u komičnom tonu oslikane društvene prilike uoči Francuske revolucije. Smjestivši radnju u vrijeme nastanka opere redatelj Ozren Prohić ustrajava na doslovnosti, a povijesni predložak interpretira s aspekta svojega vremena, upotpunjujući univerzalni humor montipajtonovskim gestama poput traženja dirigenta sa svijećom, grofova kupanja u kadi ili njegova ulaska na scenu umjesto kroz vrata kroza zid. Beskompromisno insistiranje na dramskom aspektu glazbe dalo je primjer operne režije danas koja od opernih pjevača u jednakoj mjeri traži scensku i glazbenu angažiranost.

Najuspjelija Valentina Fijačko

Na trećoj predstavi u nizu, u srijedu 20. studenog, ulogom grofa Almavive glasom i scenskim nastupom spremno se predstavio Vlaho Ljutić, dok je vrlo muzikalna Sanja Toth-Špišić kao Grofica Rosina zbog usredotočenosti na izražajnost tona povremeno gubila kontrolu nad intonacijom. Da režija može biti nadomjestak za glazbene nedostatke, primjer je Sanja Uroić Ljutić, koja glas nije prilagodila jednostavnosti mocartovske linije, ali je scenski pružila komičan lik dvorkinje Marcelline. Nenadu Tudakoviću jednostavno nije odgovarala uloga učitelja glazbe Basilija, dok su se trima sporednim ulogama u predstavu skladno uklopili Josip Slam kao sudac Don Curzio, glumački odličan Berislav Jerković kao grofov vrtlar Antonio i Damir Baković kao liječnik Bartolo. U osječkj pjevačkoj ekipi naročito se istaknula Ljiljana Čokljat kao Barbarina, ljupkim kretnjama, izražajnošću i mekoćom glasa. Ipak, najbolji dio izvedbe ostvarilo je troje mladih gostiju iz Zagreba. Glumačkim zahtjevnostima uloge paža Cherubina (u kojoj glumi mladića — lovca na suknje, ali i njegovo maskiranje u ženu) spremno se odazvala Helena Lucić, pjevačica lijepa glasa i osobita scenskog talenta, čija je interpretacija najljepših dijelova opere (poput arije Voi che sapete...) odavala povremene nesigurnosti. Alen Ruško je kao Figaro savladao sve tehničke zahtjevnosti tog ključnog lika u povijesti opere, no za nositelja cjelokupne drame nedostajala mu je nijansa interpretativnog žara i scenske uvjerljivosti. U njegovu je naručju najuspjeliju ulogu u ovoj izvedbi opere ostvarila Valentina Fijačko iskazavši kao Susanna svu paletu interpretacijskih mogućnosti koje zahtijeva ova glazbenoscenska vrsta.

Raskošni kostimi

Viziju dekadentnoga društva koje je na pragu izumiranja podcrtava scenografija Vesne Režić ruševinama povijesnih kontura, na kojima pojedine prizore efektno zaustavlja drvenim okvirima koji se spuštaju sa stropa. Raskošni kostimi Irene Sušac izrađeni su prema predlošcima mode iz doba rokokoa, bojama u skladu s grupama likova: ženski u žarkim bojama, muški u tamnim, a Cherubino u anđeoski bijelom. Premda je ostvarilo dubinu i plasticitet scene, svjetlo majstora Denija Šesnića moglo je biti učinkovitije u isticanju pojedinih doba dana u kojem odvija se cijela radnja. Uz profinjene galantne pokrete likova, Snježani Abramović osobito je uspjela koreografija s neartikuliranom masom razularene svjetine. I dok je maestro Oschanitzky uspjelo vodio zvuku klasike prilagođeni orkestar, kontroli je izmicao zbor kao očito najslabija točka osječkog opernog ansambla.

Iako glazbeni aspekt izvedbe nije ono po čemu će ova produkcija ostati zapamćena, za svaku je pohvalu inicijativa maestra Oschanitzkog, koji je od 1993. u stalnom angažmanu kao dirigent osječke opere, da ponovni susret s glazbom velikog majstora klasike stavi u svrhu oživljavanja izvođačkoga potencijala svojeg ansambla.

Jana Haluza