Puna dramatičnost

Puna dramatičnost

Režija i svekolika scenska realizacija (scenografija, kostimi i svjetlo) Herberta Wernickea usredotočena je na svevremenost utjecaja i značenja antičke tragedije

Bavarska državna opera (BDO) u Münchenu ima ove sezone na repertoaru 43 operna naslova, od kojih su polovica djela njemačkih skladatelja. Richard Strauss, uz Wagnera, Mozarta i Verdija, ima status kućnoga boga BDO. Nekoliko njegovih opera trajno je na repertoaru, a posebno se ističe Elektra, premijerno postavljena u listopadu 1997, otkada se izvodi gotovo uvijek s istom protagonističkom ekipom.

Predvodi je danas zacijelo prva sopranistica, pripadnica pravoga visokodramskog faha, Njemica Gabriele Schnaut. Karijeru je počela 1976. u Operi u Stuttgartu, a devedesetih godina uvrstila se među prve njemačke soprane, nastupajući najčešće u Münchenu, Bayreuthu i Beču, tumačeći Brünhildu, Izoldu, Kundry, Ortrud, Elektru, Fidelija i, kao jedinu izvan tog repertoara, Puccinijevu Turandot.

Njezina je Elektra od otvaranja zastora i prvoga takta impresivna. Postavljena u desni kut proscenija, cijeli prvi dio opere ne miče se s podesta, izražavajući na taj način izoliranost i otuđenost kraljevske kćeri kojoj su oduzete povlastice njezina roda. Pogled pun nepovjerenja uprt je u svakoga tko joj se približi. Snažan glas čeznutljivo zaziva Agamemnonovo ime. Vokalne fraze s izraženim značenjem svake riječi teku nesputano i lako. Muzikalno dozira dinamiku, teške fraze izvodi ne gubeći mekoću tona, a u dramatskim vrhuncima njezin glas preplavljuje prostor Nacionalnog kazališta, nošen valovima izvrsna orkestra pod vodstvom dirigenta Philippea Auguina.

Suvremenost utjecaja antike

Režija i svekolika scenska realizacija (scenografija, kostimi i svjetlo) Herberta Wernickea usredotočena je na svevremenost utjecaja i značenja antičke tragedije. Elektra je, u prizorima sa sestrom Hrizotemidom, majkom Klitemnestrom i bratom Orestom, razapeta između pomirenja sa sudbinom i nemogućnosti da prihvati takvu sudbinu, vjernosti prema živima i vjernosti prema mrtvima, pobune protiv vlasti i poslušnosti prema vladarima, od nje traže da zaboravi, ona pamti.

Unatoč prostranosti pozornice Nacionalnog kazališta, najveće u Njemačkoj, i monumentalnosti scenografije s golemim elementom koji, okrećući se, propušta prijeteće svjetlo raznih tonova, postignut je karakter komorne drame. Spomenuti Elektrini susreti ostvareni su u punoći njihove dramatičnosti, svaki na svoj način.

Ustreptalu Hrizotemidu, nesigurnu i neodlučnu što da čini, predstavila je zvonkim, nosivim glasom kroz gusti orkestralni slog američka sopranistica Cheryl Studer, kao lirski pandan visokodramskoj Elektri. Odličnu studiju lika pokvarene Klitemnestre, silne, a opet u strahu od vlastite sjene, ostvarila je također Amerikanka, mezzosopranistica Jane Henschel, glasom posebno dojmljivim u tami i punoći dubokog registra te mahnitom smijehu. Inače tu ulogu u BDO najčešće tumači Marjana Lipovšek.

Dok je u susretima sa sestrom i majkom Elektra Gabriele Schnaut u širokom rasponu dramatske izražajnosti, njezin susret s Orestom odnosno stvarnost tog nestvarnog i neočekivanog susreta nenadano je ženstveno preobražava. Trenutak sestrinske nježnosti ubrzo će zamijeniti neutaživa žeđ za osvetom i smrt kao izlaz iz bezizlaza. Bariton Hanno Müller-Brachmann oplemenio je lik Oresta lijepim, toplim glasom. Epizodno pojavljivanje Egista uveličao je i učinio uzbudljivim poznati tenor Siegfried Jerusalem.

U nizu malih uloga pojavili su se Karl Helm kao Orestov odgojitelj, Anita Berry kao Pouzdanica, Julia Rempe kao Skutonoša, Kevin Conners kao Mladi sluga, Gerhard Auer kao Stari sluga, Marita Knobel kao Nadglednica. Kraj predstave popratili su naturalistički prizori Elektrina vitlanja sjekirom i tupi udarci odsijecanja glave. Publika je ovacijama pozdravila sve izvođače, a najviše veliku umjetnicu Gabriele Schnaut.

Davor Schopf