Pjev ukrućenog leša

Pjev ukrućenog leša

U prvoj pravoj ovosezonskoj premijeri Teatra &TD redatelj Mario Kovač posegnuo je treći put za tekstom Davida Ivesa, stoga se nameće usporedba s prva dva. Ukratko, može se reći da je Je li tko za seks? predstava elaboriranija od prve ali manje zabavna od druge, ako je prva Sjajno prolazno vrijeme a druga Karlovac — (k)raj na zemlji. Kovač se ovdje kazalištem igra ne više kao netko tko je u dvoranu ušao prvi put, sad se već dobro zna što se sve i kada može — glazbom, svjetlom ili živim glumačkim materijalom. No, Karlovac, ili Philadelphia bila je ipak komedija o nama bližim karakterima i situacijama, dok je Je li tko za seks? parodija ionako nametnuta modela, kriminalnog zapleta na whodunit modelu u kojem se, naravno, leš i ubojica nalaze u istoj prostoriji pri dolasku inspektora. Autor je izlaz našao u razbijanju forme do apsurda situacije i karaktera, a redatelj u dodatnom začinu — mjuziklu.

Četiri songa koje potpisuju Janko Mesić, Lana Filipin i redatelj, u predstavi od pedesetak minuta, logično su poredani kao pokretači ili kao komentari radnje, u kojoj se kriminalistički zaplet već na početku raspada u karikiranje Britanaca, njihovih mitova i mitova o njima, među kojima je ovdje najčešće korišten upravo onaj da »dok ostali narodi imaju seks, Britanci imaju termofore«. Ecija Ojdanić, Nataša Dangubić i Pero Juričić idu i korak dalje, prema onome što je povlaštenoj britanskoj klasi dala njihova edukacija po privatnim školama, pa tako njih troje raspravlja o tome koliko je puta i s koliko uspjeha općilo s »izdušenim« lešom dok ovaj to još nije bio. Ključan je trenutak predstave kada sam leš, prijapski hedonist kojim Dražen Šivak vraća vjeru u vlastitu glumu, songom Namještaj otkriva svoja prava uzbuđenja. U činjenici da između tih nekoliko likova njegov izbor fetiša nije osamljen leži i razrješenje barem dijela priče, dok se ostatak odnosi na egzistencijalnu krizu detektiva i vikarevu teološku nedoumicu. Predstava je naslovljena prema posljednjoj rečenici »Je li tko za seks?«, koja bi trebala označavati nešto nalik sretnu završetku.

Iako je režijski Mario Kovač dosta napravio, pa songovi uz koreografiju i dobro svjetlo zaista funkcioniraju kao mjuzikl, i iako su glumci, među njima posebno Nataša Dangubić i Tvrtko Jurić, do detalja razradili ono malo prostora što im daju tipizirane uloge, Je li tko za seks? ipak nije ispunila zapravo svoj jedini cilj — nije urnebesna, totalna ili mrak — tek je komedija.

Igor Ružić