Vijenac 228

Film

Glumica iz sjene

Olivia Williams

Glumica iz sjene

Olivia Williams

Trideset i četverogodišnja Britanka punim imenom Olivia Haigh Williams sve je samo ne konvencionalna žena. Njezin krhki porculanski izgled velike viktorijanske lutke; tamnokose, blijede i rumene Snjeguljice ili pak aristokratske i čedne medievalne dame mekana i smirujuća smiješka neminovno priziva duh prošlosti, no zapravo vara, jer ispod krotke vanjštine čuči itekako samosvjesna i svestrana osoba — proučavateljica medvjeda u Boliviji, praktikantica Bikram-joge, obožavateljica Bachovih sonata za harfu i čelo, te gorljiva pobornica vožnje biciklom. Svojoj mladenačkoj želji da zaigra u Merchant-Ivoryjevoj produkciji dosad se najviše približila debijem u televizijskoj mini seriji i filmu Emma Diarmuid Lawrencea iz 1997. godine, kao samozatajna i misteriozna Jane Fairfax — djevojka 19. stoljeća, art-nuoveau frizure i duga vrata. Malu ali zapaženu ulogu ostvarila je i kao melankolična supruga Brucea Willisa u Shyamalanovu Šestom čulu, dok je holivudski break napravila u Costnerovom od kritike loše primljenom epskom spektaklu Poštar iz 1997. godine, kao nezavisna Abby iz postapokaliptičnoga društva (pri čemu ju je Costner nazvao jednom od naljepših žena s filmskog platna u zadnjih deset godina). Naročito hvaljene i uspjele uloge Williams je ostvarila u malim uracima nacionalne kinematografije — David Kaneovim Rođenim romantičarima kao seksualno frustrirana plesačica salse Eleanor, odnosno zanimljiva Annabel u Sretnom bijegu redatelja hita Skidajte se do kraja Petera Cattanea (koji upravo igra u našim kinima). S izvrsnim osjećajem za melodramu i općeniti ritam filma, Olivia Williams jedna je od trenutno najtraženijih glumica, podjednako zaposlena u domovini (Cromwell i Fairfax ili To Kill a King koje snima s Rupertom Everettom, Timom Rothom i Dougreyem Scottom; Heart of Me s Paulom Bettanyjem i Helenom Bonham Carter) i Americi (remake Kockara s Bradom Pittom, odnosno Petar Pan), gdje unosi dašak »vrlo britanske ozbiljnosti«.

Katarina Marić

Vijenac 228

228 - 28. studenoga 2002. | Arhiva

Klikni za povratak