Međunarodni bijenale dizajna

Tijekom osam dana cijeli je grad živio u znaku festivala dizajna, čija je posjećenost brojem dostigla ukupno stanovništvo grada. Na izložbi koja pruža odličan uvid u procese globalizacije i stanje suvremenog svjetskog dizajna, apostrofirajući ne samo njegovu estetsku dimenziju već i enorman utjecaj na svakodnevni život ljudi, prezentirano je tisuću izlagača iz osamdesetak zemalja sa svih kontinenata, među kojima su zastupljene razne kategorije — od velikih imena, atelijera i moćnih kompanija do studenata, radionica i škola dizajna

Da kultura nije tek ukras društva i nezasitna vreća bez dna što guta novac poreznih obveznika, kako o njoj prečesto razmišljaju mnoge ovdašnje glave, dokazuju nebrojeni primjeri, (ne samo) na razvijenom zapadu, raznih institucija i manifestacija kulture što funkcioniraju kao profitne kulturne industrije, a u mnogo slučajeva i kao nosioci urbane regeneracije donedavno zapuštenih gradskih predjela pa i cijelih gradova. Već sam na ovim stranicama pisao o Lowry, centru umjetnosti i kulture, koji je svojim dinamičnim sadržajima udahnuo novi život u opustošeni industrijski krajolik sjvernoengleskog Salforda, a sličan proces, kojem sam imao prilike proteklih dana svjedočiti in situ, odvija se u Saint-Etienneu. Grad u središnjoj Francuskoj u blizini Lyona dva je stoljeća temeljio snažan industrijski razvoj na rudnom bogatstvu, no nakon što su početkom osmadesetih godina prošlog stoljeća ugljenokopi zatvoreni, Saint-Etienne je poput istoimenog nogometnog kluba, višestrukog nacionalnog šampiona što sada tavori u drugoligaškom razredu, zapao u krizu. Međutim, gradski oci nisu sjedili skrštenih ruku i ubrzo je rođena ideja, primjerena postindustrijskom društvu 21. stoljeća, o transformaciji grada u metropolu francuskog dizajna, u čemu imaju bezrezervnu podršku i nacionalne vlade.

Nije tikva bez korijena

Valja odmah istaći da gradonačelnik Michel Thiolli#re, čovjek jasnih vizija i izuzetne kulture, i njegov mladi tim suradnika u ostvarenju ambicioznih planova ne počinju od nule, jer Saint-Etienne na polju dizajna nije tikva bez korijena. Naime u gradu koji je bogatu industrijsku prošlost i nasljeđe stvorio na spoju tehnološke invencije (4748 registriranih patenata u razdoblju 1791-1860, prva željeznička linija 1827) i umjetničke kreativnosti, što je umjela funkcionalno pretočiti u lijepo, djeluju ugledne edukativne i kulturne institucije: Regionalna visoka škola lijepih umjetnosti (osnovana 1858), s odjelom koji nudi sveobuhvatnu dizajnersku edukaciju, a u suradnji s Nacionalnom inženjerskom školom i poslijedipolmski studij iz tzv. dvojnog dizajna, zatim poznata Arhitektonska škola, Muzej umjetnosti i industrije (osnovan 1889), Muzej moderne umjetnosti, Muzej rudarstva, Muzej gradskih prometala, kao i dva Le Corbusierova remek-djela u okolici, dominikanski samostan La Tourette i arhitektov najveći europski kompleks zgrada u susjednom Firminyju.

Do skorašnje izgradnje (2005) Međunarodnog centra dizajna u prostorima napuštene tvornice oružja GIAT, koji će objediniti oblikovanje (estetika), inovaciju (transfer tehnologije), istraživanje/trening i futurologiju (proizvodi budućnosti), stožerno mjesto u preobrazbi grada u središte dizajna pripada Međunarodnom bijenalu dizajna što se ove godine (16-24. studenog) održava po treći put. U organizaciji i provedbi jedne od vodećih svjetskih manifestacija s područja dizajna, sa ciljem »otkrivanja mladih talenata, izmjenjivanja iskustava profesionalaca te poticanja dijaloga oblikovatelja i posjetitelja-korisnika«, sudjeluju sve navedene institucije i muzeji. Tijekom osam dana cijeli je grad živio u znaku festivala dizajna, čija je posjećenost brojem dostigla ukupno stanovništvo grada. Na izložbi koja pruža odličan uvid u procese globalizacije i stanje suvremenog svjetskog dizajna, apostrofirajući ne samo njegovu estetsku dimenziju već i enorman utjecaj na svakodnevni život ljudi, prezentirano je tisuću izlagača iz osamdesetak zemalja sa svih kontinenata, među kojima su zastupljene razne kategorije — od velikih imena, atelijera i moćnih kompanija do studenata, radionica i škola dizajna.

Izvrsna hrvatska selekcija

Glavna izložba pod naslovom Civilizacija objekta, smještena u dva velesajamska paviljona Izložbenog parka, najvećim je dijelom strukturirana u nacionalne odjeljke među kojima je i izvrsna hrvatska selekcija s radovima Nikoline Jelavić Mitrović i agencije Numen (Jelenko Hercog, Sven Jonke, Cristoph Katzler, Nikola Radeljković, Toni Uroda), te niz individualnih, specijalističkih izložbi što ilustriraju raznolike aspekte suvremenog dizajna. Tako izložba Vojno oblikovanje svjedoči fenomen aplikacije specifičnog vojničkog stila na civilni život, nizozemski postav unutar sekcije Forum oblikovanja i ekologije pod nazivom Re-f-use: održivo oblikovanje donosi izbor ekološki senzitivnih rješenja za okoliš sutrašnjice, dok francuska Fantastična plastika prikazuje nove maštovite objekte iz popularnog sintetičkog materijala. Osobno me najviše privukla izložba Materijali budućnosti u okviru sekcije Industrijski prostori kojom je prezentirano šezdesetak novih materijala za arhitekturu i dizajn, u rasponu od superlakih ETFE folija i aluminijskog saća, preko combisol sistema, što štiti od prekomjernog zagrijavanja sunca uz istovremeno maksimaliziranje difuzije dnevnog svjetla, i ekološki prijateljskog razgradivog biomaterijala treeplast, pa do multisenzitivnih pjena poput tempura što ga je razvila NASA za svoj svemirski program.

Ne začuđuje da Bijenale dizajna u zemlji mode veliku pažnju posvećuje oblikovanju odijevanja, a u svakodnevnim revijama istakli su se svježinom ideja naši predstavnici, Nataša Kopajtić i grupa mladih dizajnera sa zagrebačkog TTF-a (Ivana Srzić, Josipa Štefanac, Snježana Ban, Anita Mudronja, Maja Šimunović, Sandra Aračić, Ivana Zozoli, Silvio Vujičić i Nataša Jelatić) na čelu s legendarnim Tončijem Vladislavićem, dok je zapaženi nastup hrvatske selekcije uspješno koordinirao Ranko Vučinić.

Arhitektura na Bijenalu

Pored uvida u suvremene trendove posjetiteljima se nudi i niz nostalgičnih izleta u povijest oblikovanja poput izbora uporabnih predmeta za domaćinstvo, nastalih u periodu 1920-70, iz kolekcije Jean-Bernard Hebeya ili podsjećanje na dizajnerski revolucionarne pedesete, kao i presjek dviju ekskluzivnih kolekcija sa radovima najeminentnijih svjetskih dizajnera. U Muzeju umjetnosti i industrije postavljena je tako izložba modnog dizajna iz zbirke Francisca Capela, predsjednika lisabonskog Muzeja oblikovanja, s kreacijama vladara svjetske mode — Versacea, Vivienne Westwood, Gaultiera, Isseyi Miyakea i drugih zvučnih imena, nastalih u posljednja dva desetljeća. Isto razdoblje prezentirano je izložbom - & + u Muzeju moderne umjetnosti koja donosi izbor od 620 objekata, mobilijara i uporabnih predmeta, vodećih svjetskih autora poput Sottsassa, Starcka, Arada ili Pesce, iz kolekcije dizajna francuskog Nacionalnog fonda suvremene umjetnosti. Aludirajući naslovom na znamenitu Miesovu formulu manje je više efektan izložbeni postav u formi polica supermarketa organiziran je u dihotomnoj crno-bijeloj podjeli na izloške što pripadaju temi manje i/ili više.

Arhitekturu u okviru Bijenala zastupaju dvije samostalne izložbe, postavljene razdvojeno u Muzeju rudarstva — jedna prezentira stvaralaštvo (realizacije, dizajn namještaja i crteže) znamenitog portugalskog arhitekta Alvara Size, a druga je naša izložba pod naslovom Penezić & Rogina — Seven Lamps, te trodnevno događanje sa okruglim stolovima o baštini Le Corbusiera u okviru 2. međunarodnog susreta arhitekata na kojem je glavna zvijezda bio japanski arhitekt Kengo Kuma, nedavni gost Zagreba na Danima Orisa.

Naš nastup u tako probranu arhitektonskom društvu uslijedio je na poziv glavne kuratorice Bijenala Céline Savoye, koja je u lipnju, zajedno s gradonačelnikom Saint-Etiennea, boravila u Zagrebu zbog odabira hrvatskih predstavnika i tom se prilikom upoznala s našim radom. Za razliku od Size, koji se u prostorima starih svlačionica i praonica nekadašnjeg ugljenokopa predstavio klasičnom arhitektonskom izložbom maketa, crteža i fotografija, s naglaskom na dizajnu stolaca i komadnog namještaja, mi smo našu prezentaciju uglavnom temeljili na konceptualnim projektima, koji su, nadopunjeni tekstovima, više opisivali naše ideje nego ih materijalizirali, a svojim su apstraktnim karakterom bili suprotstavljeni konkretnoj industrijskoj arhitekturi prostora glavnog ulaza u rudnike, naglašavajući njegovu ekspresivnost i autentičnost postrojenja. Glavni dio izložbe, koji svjedoči o podvojenosti suvremene arhitekture na ritualno i virtualno te dalje razrađuje naše ideje o skoku iz vizualne civilizacije u audiotaktilnu kulturu i o arhitekturi bez mjerila, tipologije i stila, čine apstraktni uzorci na horizontalnim »lebdećim« platformama što su odignute od poda kako bi se doticanje zatečenog ambijenta svelo na najmanju moguću mjeru.

Luči razne

U drugom dijelu izložbe, na tragu Ruskinovih Sedam luči arhitekture, uspostavljamo svoje, od kojih je svaka pojašnjena drugim projektom. To su Luč pamćenja — između duhovnosti i nomadizma, Luč izoblike — između vizualnog i audiotaktilnog, Luč izbora — između obitavanja i izlaganja, Luč promjene — između nomadizma i obitavanja, Luč vremena — između izlaganja i svakodnevice, Luč igre — između svakodnevice i ludizma te Luč mjesta — između ludizma i duhovnosti. One su ilustrirane internetovskom transpozicijom naših šest tokijskih projekata, nagrađenih na konceptualnim arhitektonskim natječajima u razdoblju od 1984-2001, dok sedmu luč ilustrira flash-prezentacija stambene zgrade za stradalnike Domovinskog rata u Vukovaru, jedinog realiziranog projekta prisutnog na izložbi. Kreativnu transpoziciju ovog kao i drugih projekata u elektronski medij izveo je konceptualni umjetnik Andrej Filetin, što je također pridonijelo odličnoj recepciji izložbe koju su Céline Savoye i direktor Muzeja rudarstva Philippe Peyre ocijenili superlativima.

Boravak u Saint-Etienneu bio je višestruko bogato i kreativno iskustvo, a o Le Corbusierovim ostvarenjima, koja nakon obnove namjeravaju kandidirati za UNESCO-ovu listu svjetske baštine, više riječi nekom drugom prilikom.

Vinko Penezić