Iskoraci iz standardnog

Iskoraci iz standardnog

Smisao postojanja tog ansambla nije u očuvanju tradicijske baštine i hrvatskoga folklora (iako je u trenucima osnivanja Lada ta ideja vjerojatno i postojala), nego u umjetničkom scenskom prikazivanju te tradicije na simboličkoj i estetskoj razini

U povodu koncerta Na moru i kraju u Hrvatskom narodnom kazalištu, 11. studenoga 2002.

»Miris od škoja i vunj od gore,... duh karšćanski i kultura mediterana« na prekrasan su način osvježili martinsku večer Zagrepčanima. Tematskim koncertom na svoj rođendan, 11. studenoga 2002, Ansambl narodnih plesova i pjesama Lado darovao nam je užitak velikih ostvarenja male, pučke kulture. Autorskom i umjetničkom obradom i dogradnjom predložaka pučke umjetnosti otjelovljenom i proživljenom na osobit ladovski način ponovno su nam otkrili raznolikost naše kulture i tradicije i načine njezina prikazivanja.

Koncert je obogaćen temperamentnim nastupom komiškoga pučkog pjesnika Ante Božanića — Pepe, čijim riječima počeh ovaj osvrt, stihovima iz zbirki pučke i autorske poezije u naglašenijoj teatralnoj interpretaciji Ljubice Jović i Zlatka Crnkovića te umjetničkim fotografijama iz ciklusa Hrvatska obala i more Ive Pervana.

Tijekom višestrukog umjetničkog doživljaja vidjeli smo poznate koreografije Zvonimira Ljevakovića (Tanac po susacku), Ivana Ivančana (Katarina zlata hći — istarski balun i sedam paši; Lastovski poklad; Primoštensko kolo; ženska kola Sa šibenskih otoka), Branka Šegovića (Stari splitski plesovi), Vide Bagura (Divojku za ruku rumenu jabuku, poskočica — linđo), Milana i Gorana Oreba (Korčulanski stari bali), te praizvedenu koreografiju Ajše Ruždije (Homo na sibenski).

Posebno temperamentan linđo iz južne Hercegovine točka je koja otkriva uspješne izlete iz standardnog programa. Gost ljeričar iz Metkovića — Toni Batinović svojom je živom i virtuoznom svirkom stvorio vrhunski preduvjet za uspješnu poskočicu, pa su i uz odličnog kolovođu plesači solističkim nadmetanjem izvrsno izveli svoje improvizacije, pokazavši da se uz uobičajenu ujednačenost i uvježbanost ansambla isplate iskoraci koji visoke umjetničke prikaze vještim variranjem i uživljenošću pojedinaca približuju načinima izvornoga izričaja.

Kao mnoge dosadašnje, i nova koreografija plesova sa Silbe pravo je osvježenje Ladova programa u koreografskom, kostimografskom i glazbenom pogledu. Punina zvuka postignuta je vještom glazbenom obradom Siniše Leopolda u kombinaciji dvaju mjehova, dviju lijerica, usne harmonike, triještine i mandolina, a svojom razigranošću i međusobnim prožimanjem različitih suzvučja nadahnula je izvođače da i u plesu prožive ideje Ajše Ruždije čvrsto utemeljene na silbanskim folklornim predlošcima.

Izostanak podatka u tiskanom programu o tome da su na neuobičajen način tijekom pauze nastupili ladovski svirači izvodeći šaljivu tovareću mužiku koja je kao pojava u našoj tradicijskoj kulturi također neobična i po načinu izvođenja jedinstvena za Sali na Dugom otoku, te o tome da je koncert posvećen i dugogodišnjoj predanoj članici Ljiljani Ivanišević, koja prestaje aktivno plesati, više svjedoče o tome da se u Ladu detaljno pripremaju scenski nastupi, a s manje pažnje to se dokumentira i prati pisanim tekstom. Miris lavande i okus suhih smokava koje je publika tijekom koncerta u HNK također mogla osjetiti i kušati, otkrivaju stalno nastojanje da se Ladov nastup učini što dojmljivijim i srdačnijim.

Za kraj pažljivo odabrana i režirana programa umjetnički voditelj Ivan Ivančan ml. ostavio je morešku, izvedenu uz glazbu Tomislava Uhlika koji je i dirigirao izvrsnim Simfonijskim puhačkim orkestrom Hrvatske vojske. Ta je izvedba u potpunosti zaokružila mediteransku večer Lada. Iako su Korčulani koji u doslovnom smislu riječi žive morešku i ovaj put digli glas protiv tog »nasilnog uzimanja korčulanske viteške igre«, Lado je uspješnom izvedbom tog slikovitog prikaza pokazao da je s umjetničke strane spreman izvesti i najzahtjevnije scenske zadatke. Osporavanjem prava izvedbe moreške Korčulani Ladu neopravdano nameću ulogu isključiva »čuvara tradicijske baštine«, a smisao postojanja tog ansambla nije u očuvanju tradicijske baštine i hrvatskoga folklora (iako je u trenucima osnivanja Lada ta ideja vjerojatno i postojala), nego u umjetničkom scenskom prikazivanju te tradicije na simboličkoj i estetskoj razini. Korčulanska moreška, kao i svi drugi plesovi i pjesme hrvatskoga folklora koje u umjetničkoj obradi izvodi Lado, time nisu izgubili ni ugled ni autentičnost, niti je njihova umjetnička razina manje vrijedna. Dapače, oni svoje živote žive na različitim razinama.

Tvrtko Zebec