Hrvati i Mađari

Matica hrvatska i Hrvatsko-mađarsko društvo organizirali su 7. studenog predavanje dr. Dinka Šokčevića o temi Hrvati i Mađari — slika drugoga. Predavač je aktivan član hrvatske zajednice u Pečuhu, gdje i radi na tamošnjem Sveučilištu na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost i Odsjeku za povijest, gdje je i doktorirao s temom Slika Mađara kod Hrvata, a kao gost predavač predaje mađarsku povijest na Hrvatskim studijima. Snimio je i dokumentarni film Tragom bosanskih franjevaca u Mađarskoj, piše, a trenutno istražuje temu Slika Hrvata kod Mađara.

U svom predavanju govorio je kako se u javnosti pod utjecajem raznih faktora stvara slika o drugim narodima, osobito susjedima. Ta slika uglavnom je zbroj stereotipa, rijetko utemeljenih na iskustvu. Formiraju je razni faktori, od kojih je najvažnija politika, često je iluzorna, bez veze sa zbiljom.

Kako je Šokčević uglavnom istraživao sliku Mađara u Hrvata, tomu je posvetio i svoje predavanje, u kojem se posebno osvrnuo na razdoblje 18. i 19. stoljeća, kada se ta slika mijenja ovisno o burnoj političkoj situaciji, potaknutoj francuskim idejama koje mađarska politička elita pokušava pretvoriti u praksu. Istodobno se i u Hrvatskoj javlja nacionalni pokret, što dovodi do sukoba i državnopravnih borbi. U Hrvata se tada stvara negativna slika o Mađarima na što su velikog utjecaja imale pjesme, budnice i davorije. Godina 1848. kulminacija je stvaranja te negativne slike o Mađarima jer je to vrijeme kada se sprema rat koji se priprema svim propagandnim sredstvima, posebno putem tiska. Negativana slika postaje pozitivna pedesetih godina 19. stoljeća, u doba neoapsolutizma, kada se ukidaju državne i narodne autonomije i uvodi centralizam i njemački jezik. Tada se i Hrvati i Mađari osjećaju izdanima, nalaze se u sličnoj situaciji, pa se mijenja i slika jednih o drugima. No, to traje samo do početka političkih pregovora o nagodbi.

Na kraju se Šokčević osvrnuo i na trenutne hrvatsko-mađarske odnose, koji nakon 1990. i političkih promjena postaju sve bolji, ali i istaknuo mišljenje da je za stavaranje pozitivnije slike potrebno više međusobnog upoznavanja koje će ukloniti stereotipe i predrasude.

Povijest Kaštela

Matica hrvatska i Muzej grada Kaštela, Kaštel Lukšić i Bijaći, društvo za očuvanje kulturne i prirodne baštine Kaštela, predstavili su 8. studenog u palači Matice hrvatske knjigu Vjeke Omašića Kaštela od prapovijesti do početka XX. stoljeća. O knjizi su govorili Tomislav Raukar, Nikša Stančić i sam autor, Vjeko Omašić.

Tomislav Raukar istaknuo je kako je u Hrvatskoj teško naći prostor tako bogat poviješću kao onaj o kojem govori i ova knjiga, koja znači vrhunac stvaralaštva povjesničara Vjeke Omašića. Knjiga je to koju obilježuje metodičnost i senzibilnost, popraćena pomno odabranim slikovnim prilozima. U njoj je taj nenadmašivi poznavatelj povijesti i topografije Kaštela iznio brojne vrijedne zaključke i nova gledišta. Knjiga je važan historiografski dokument, koji prati gospodarski i društveni život, analizira demografski razvoj, ugrađuje podatke o obiteljima i imenima te svakodnevnom životu, agrarnim odnosima i mnoge druge zanimljivosti. Svemu tome autor je pristupio slojevito istraživački, sa znanstveno pouzdanim informacijama. Knjiga je to koja je vrijedno ostvarenje suvremene hrvatske historiografije.

Nikša Stančić istaknuo je kako je riječ o knjizi enciklopedijskog formata rađenoj na temeljitom poznavanju građe, slojevitoj knjizi s mnoštvom podataka.

Autor, Vjeko Omašić, posebno se zahvalio onima koji su omogućili da ova knjiga ugleda svjetlo dana, društvu Bijaći, poglavarstvu grada Kaštela, te Ministarstvu kulture. Istaknuo je i kako je istraživanja za ovu knjigu započeo još šezdesetih godina, a još nije dao posljednju riječ jer je još niz otvorenih pitanja. Još je na kraju istaknuo kako je knjigu posvetio kaštelanskom seljaku koji je danas tako rijedak.

Ideja sveučilišta

Odjel za filozofiju Matice hrvatske organizirao je 14. studenoga filozofski simpozij o temi Ideja sveučilišta

Pozdravnu riječ nazočnima je uputio Stjepan Sučić, potpredsjednik Matice hrvatske, koji je naglasio iznimnu važnost takve rasprave o sveučilištu, od koje se s pravom očekuju rezultati, za koje je izrazio nadu da će biti na tragu onoga o čemu su govorili i velikani Matice 1874, kada je osnovano moderno Sveučilište. Istaknuo je i potrebu prisutnosti i filozofije i Sveučilišta u današnjoj Hrvatskoj kao svjetla i središta okupljanja, kao kuće našega promišljanja, u vremenu kada svuda oko nas ima toliko nefilozofskog, neuka i površnosti. Oni bi trebali osigurati budućnost, mladima dati polet, a posebno Sveučilište, kao mjesto procvata, djelovanja i promišljanja mladih ljudi. Na kraju je istaknuo važnost te teme, koju stoga treba nastaviti, posebno u ograncima Matice hrvatske.

Stipe Kutleša, pročelnik Odjela za filozofiju Matice hrvatske, istaknuo je važnost svog Odjela, koji je dosad uvijek uspješno promicao ideje koje je Matica njegovala u hrvatskom narodu od svog osnutka, i to kako putem popularnih tako i ozbiljnih rasprava. Za simpozij je istaknuo da je izazov jer bi trebao aktualizirati situaciju našeg društva koje se nalazi u krizi, te je nužna reforma znanosti i školstva, a na simpoziju su se okupili kompetentni ljudi koji, ako već ne mogu riješiti probleme, mogu barem potaknuti na njihovo rješavanje.

Uslijedila su predavanja uglednih znanstvenika, Franje Šanjeka, koji je govorio o Hrvatima i sveučilišnoj Europi (1378-1439), Vladimira Paara o Središnjoj ulozi znanosti na sveučilištu, Davora Rodina o temi Ideja i informacija te Željka Pavića koji je za temu imao Schleiermacher i utemeljenje berlinskog sveučilišta, i Samira Arnautovića, koji je govorio o Deweyevu razumijevanju obrazovanja kao životne potrebe.

U popodnevnim satima održan je okrugli stol s temom Ideja sveučilišta, koji je vodio Darko Polšek, a u okviru kojeg su govorili Ivan Pavić, rektor Sveučilišta u Splitu, Gordana Kralik, rektorica Sveučilišta u Osijeku, Aleksa Bjeliš, prorektor za znanost i razvoj Sveučilišta u Zagrebu i Petar Bezinović, predstavnik Sveučilišta u Rijeci.

Slovo iskona

U Matici hrvatskoj 19. studenoga predstavljena je knjiga Stjepana Damjanovića Slovo iskona — Staroslavenska/starohrvatska čitanka, a o knjizi su govorili Milan Mihaljević, Josip Bratulić, Eduard Hercigonja i Radoslav Katičić te sam autor.

Milan Mihaljević osvrnuo se na sadržaj knjige ističući kao jednu od njezinih vrijednosti obradu filoloških problema, i to na pomno odabranim mjestima, čime autor potvrđuje veliko predavačko i istraživačko iskustvo. Probleme obrađuje objektivno i odmjereno, bez emocionalnosti i unošenja današnjih proekcija, iznoseći i svoje zaključke, čime je ova knjiga jedinstvena na cijelom slavenskom prostoru. Iako je riječ o visokoškolskom priručniku visoke vrijednosti, njome se mogu koristiti svi koje zanima ovo područje jer je riječ o dobro i funkcionalno osmišljenoj knjizi koja sadrži temeljna filološka znanja, a lijepe slike čine je još privlačnijom. Knjiga je ovo koja je dobitak za hrvatsku kulturu, koja se nadopunjuje s autorovom staroslavenskom gramatikom, a bit će zaokružena izlaskom staroslavenskog riječnika.

Josip Bratulić istaknuo je ulogu Matice hrvatske, koja je izdavanjem ove knjige napravila dobar potez, posebno kada se zna da je njezino prvo izdanje već rasprodano, što samo svjedoči o njezinu značenju kao čitanke hrvatskog identiteta, kojom je starohrvatski jezik uzdignut na razinu kulturnoga dobra.

Eduard Hercigonja, Damjanovićev dugogodišnji kolega na Katedri, ovaj udžbenik, o kojem su dugo zajedno sanjali, smatra podvigom koji je Damjanović maestralno izveo. Knjiga je to na kojoj će rad biti prava radost jer je sadržajno i vizualno dojmljiva, tekst je polifunkcionalan, a u njezinu dubinskom sloju zrači autorova osobnost. Ono što je čini posebnom njezina su transparentnost izlaganja, jasnoća i jednostavnost, neprijeporan pedagoški senzibilitet, točan i tečan prikaz, otvorenost, objektivnost i tolerantnost prema drukčijem tumačenju.

Radoslav Katičić knjigu smatra uspješnim nastavkom tradicije, a kao posebnost ističe obradu jezika kojeg nema, što je problem s kojim se Damjanović uhvatio u koštac i riješio ga na inovatorski način. Ova je knjiga ključ hrvatske filologije.

Na kraju se sam autor posebno zahvalio Matici hrvatskoj, koja je omogućila tiskanje knjige, kao i studentima kojima je knjiga u prvom redu namijenjena, a koji su autoru bili putokaz za njezin nastanak. Istaknuao je i posebnu važnost, za njega osobno, činjenice da se na koricama knjige nalaze upravo znakovi Matice hrvatske i sveučilišta u Zagrebu.

Zaprešićki godišnjak

Matica hrvatska Zaprešić 20. studenoga u palači Matice hrvatske u Zagrebu predstavila je drugo izdanje Zaprešićkog godišnjaka 2000-2001, popravljena i ukoričena, što je na samom početku istaknuo Stjepan Laljak, urednik.

Nazočne je pozdravio Igor Zidić, predsjednik Matice hrvatske, predstavivši Godišnjak kao impozantnu knjigu kakvu ima malo koji ogranak, koju su radili ljudi velikog entuzijazma i zavičajne ljubavi. Sadrži više različitih cjelina, a Zidić je kao posebno važne i dragocjene istaknuo one o banu Josipu Jelačiću, kao i literarne prinose Zdenka Šenoe i Vice Vukova, koji osvjetljava razdoblje i događaje u Matici prije trideset godina.

Vid Balog čitao je poeziju objavljenu u Godišnjaku, a potom se Anđelko Mijatović, autor monografije o banu Jelačiću, osvrnuo na sadržaj, kojega je dio i Jelačićeva drama Rodrigo i Elvira, arhivska građa, bibliografija članaka Zaprešićkog godišnjaka 1991-1999, te niz znanstvenih i književnih radova. Prvi put objavljen je i do sada nepoznat Felbingerov projekt uređenja Jelačićevih Novih dvora u Zaprešiću, a tu su i radovi niza hrvatskih slikara.

Akademik Stjepan Babić govorio je o tekstu Ljudevita Jonkea, predsjednika Matice hrvatske, koji je pronađen u njegovoj ostavštini, vjerojatno nastao nakon Deklaracije o hrvatskom jeziku, Za demokratski dogovor u sadašnjem trenutku.

Prisutne su pozdravili i Željko Turk, dogradonačelnik Zaprešića, i Marija Ledinski, predstavnica Zagrebačke županije, te počasni članovi i dobrotvori Matice hrvatske Dragutin Tadijanović i Vice Vukov. Na kraju je Seljačka sloga iz Buševca izvela ulomak iz predstave Pismo bana Jelačića, autora Josipa Kovačevića, u kojem su glumili Drago Katulić i Zlatko Vnučec.

Studentska prava

Studentski klub Matice hrvatske 19. studenoga organizirao je predavanje prof. Vjekoslava Miličića s temom Prava (ovlaštenja) studentica i studenata.

Pred prepunom dvoranom Miličić, inače redoviti profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu, govorio je o razinama studentskih prava. Prvu ili opću razinu čine čovjekova (ljudska) ovlaštenja (prava) i slobode, a u sklopu te razine govorio je o ovlaštenjima u pravu, podrijetlu — ishodištu čovjekovih ovlaštenja (prava), tzv. dogmatskim ljudskim pravima, trima naraštajima, odnosno vrstama ovlaštenja i jamstvima — postupcima zaštite.

Drugu razinu čini razina ćudoređa i deontologije: sveučilišni nastavnik — student. U sklopu te razine govorio je o potrebi, svrsi djelatnosti nastavnika, poštivanja cjeline osobnosti studenata, osoba u nastavi, individualizaciji nastave i mentorstvu u nastavi, razgovoru, dogovoru i suodlučivanju sa studentima, a time i suodgovornosti u nastavi, nadzoru uspješnosti rada studenata, primjerenom nastavnom izboru, slobodnom odabiru nastavne građe, odgovarajućoj pripremljenosti nastavnika, pravičnim ispitima i brojnim drugim kategorijama koje pripadaju u tu razinu.

Treću ili dogmatsku razinu čine izvanjska i unutrašnja, opća i posebna, a na kraju je govorio i o četvrtoj razini, razini iskustva, primjera.

Predavanje je izazvalo veliku pozornost studentske populacije koja je ispunila novu Matičinu dvoranu, te je nakon profesorovog izlaganja uslijedila burna rasprava o brojnim studentskim problemima, posebno na relaciji student — profesor, u kojoj su kršenja studentskih prava i najčešća, te je studentima potrebna neka vrsta zaštite. Neki su mišljenja da je jedna od institucija koja im tu zaštitu može pružiti upravo Matica hrvatska, u sklopu koje i djeluje Klub studenata, i to vrlo uspješno, kako je pokazalo i ovo predavanje, koje je pobudilo velik interes, i koje je dokaz da odgovarajuće teme mogu privući i populaciju perspektivnih mladih ljudi, koji su Matičina budućnost.

Dubrovačke slike

Središnjica Matice hrvatske u Zagrebu i Matica hrvatska Dubrovnik predstavili su 21. studenog knjigu Josipa Berse Dubrovačke slike i prilike, izašle u nakladi Matice hrvatske Dubrovnik. O knjizi su govorili Igor Zidić, predsjednik Matice hrvatske, Vlaho Benković, Trpimir Macan i Stjepan Ćosić.

Zidić je izrazio zadovoljstvo što je nakon dugo vremena izašao reprint jedne tako popularne, priznate i cijenjene knjige, koju je u rukama imao još kao dijete. Knjiga je to koju krase ljepota i kvaliteta stila, ali i pripovjedačke kvalitete. Josip Bersa bio je i znanstvenik i pisac i kroničar, koji je davao oduška svojim emocijama, što je rezultiralo ovom knjigom, jednim od spomenika Dubrovnika. Sada je ponovno dostupna čitateljima zahvaljujući ljudima iz ogranka Matice hrvatske Dubrovnik, koji su osjetili potrebu da se hrvatskoj kulturi vrati njezina baština.

Vlaho Benković podsjetio je kako je upravo Matica hrvatska bila i prvi izdavač ove knjige 1941. godine, što ukazuje na veze Matice hrvatske s dubrovačkom kulturom. U knjizi koja obrađuje razdoblje 1800-1880. Bersa je opisao destrukciju Dubrovačke Republike, njezinu propast i novu društvenu situaciju.

Za Trpimira Macana ova knjiga, u kojoj nas Bersa svojim literarnim darom i kulturno povijesnim znanjem odvodi u tadašnji Dubrovnik i njegovu situaciju, nezaobilazno je štivo o predmodernom Dubrovniku. Bersine Slike i prilike, kao što je i sam rekao zahvalnost su Dubrovniku.

Stjepan Ćosić, urednik ovog izdanja, napisao je studiozni i opširni predgovor, kao i Bersin životopis, te je napravio novi izbor fotografija i priredio kazalo. Knjizi ga je privukla činjenica da ona uz literarne vrijednosti posjeduje i historiografske, te se zainteresirao za izvore iz kojih je Bersa crpao podatke. Knjigu je Bersa zgotovio 1931, ali su recezenti tvrdili da je odveć opširna, pa ju je nešto skratio i strukturirao Tias Mortigjija, kojemu na taj način također pripada dio zasluga. Na kraju je istaknuo kako je riječ o knjizi koja se čita više puta.

Antonija Vranić