Hosana, Papandopulo

Hosana, Papandopulo

Boris Papandopulo, Dodolice, Podnevna simfonija, Slovenski komorni zbor, Vladimir Kranjčević, Cantus i KDZ, 988 984 9412, 2002.

Iz biblijskog usklika Hosana razvija se završna fuga opsežne Podnevne simfonije, vokalne simfonije za koloraturni sopran, mezzosopran, tenor, bas, recitatora i mješoviti zbor a cappella, koju je Boris Papandopulo skladao 1980. godine, a koja je, odista je to teško povjerovati, tek ove godine doživjela praizvedbu. Stoga parafrazirajući taj radostan usklik pozdravljam napore svih koji su pridonijeli da se ta interpretativno zahtjevna, ali istovremeno i vrlo efektna skladba koncertno izvede, ali i snimi. Skladno retrospektivno upotpunjenje ovog diska Papandopulov je pučki obred za sopran, djevojački zbor i glasovir Dodolice iz 1932. godine, snimljen 2000. godine, što su ga doduše isti izdavači već jednom objavili na kompaktnom disku Antologijska djela hrvatske zborske glazbe 20. stoljeća.

Uz maestra Vladimira Kranjčevića glavni interpretativni zadatak ovoga nosača zvuka preuzima izvrstan Slovenski komorni zbor, ujednačen profesionalni vokalni ansambl od 38 pjevača. Homogeno, kultivirano i do detalja osmišljeno zvuči njegov ženski dio, zasebno istaknut baš u Dodolicama. Sopranska dionica povjerena je Miljenki Grđan, koja svojim kristalno čistim, lirskim, ali fokusiranim glasom ostavlja uvjerljiv dojam. Nešto je manje uvjerljiva glasovirska pratnja Vladimira Krpana, jer je klavirski zvuk na snimci prečesto pedalom zamagljen, mjestimice nejasan, a i tehnički je na ovoj snimci glasovir odveć maknut u pozadinu zvučne slike. Od četiri odijeljena i raznovrsna stavka možda je oznaka trećeg Veoma živo i brzo mogla biti i doslovnije shvaćena, jednako kao i sljedeća, Veoma mirno i pobožno.

Vrlo je cjelovito, praktički u jednome dahu, u iznimno dobro pogođenoj ritmičkoj i tonskoj ravnoteži recitatora i glazbenika, što mi se čini ključnim za ovu skladbu, izvedena jednostavačna Podnevna simfonija. Dramski umjetnik Zlatko Crnković svojim zaokruženim i jasnim glasom sjajno preuzima ulogu glazbenih recitativa i daje čak i intepretativno naznake glazbenih brojeva koji ga slijede. U kvartetu solista tehničkom vrsnoćom izdvaja se dramski koloraturni sopran Adele Golac-Rilović, slijedi je koncertno ispravno oblikovan bas Ozrena Bilušića, skroman je prinos tenora Tvrtka Stipića, a koncertnome izrazu i slogu neprimjerena i odveć ekspresivna mezzosopranistica Martina Tomčić. Slovenski komorni zbor, pripremljen od strane svog umjetničkog voditelja Marka Cudermana, ovdje bez instrumentalne pratnje, zvuči dikcijski razumljivo, intonacijski precizno, tonski njegovano, izbalansirano, izrađeno i kompaktno.

Ovo i skladateljski i intepretativno iznimno vrijedno izdanje grafički je inventivno oblikovano. Ono što mu nedostaje i što je uobičajeno otisnuti u popratnoj knjižici u ovakvim prilikama jest tekst izvedenih dvaju djela, budući da su oba skladana prema književnim predlošcima — Dodolice na tekstove Zbirke narodnih pjesama Vuka Stefanovića Karadžića, a Podnevna simfonija na tekstove istoimene poeme Miroslava Krleže.

Mario-Osvin Pavčević