Fascinacija morem

Zvonimir Mire Jurišić, More, vjetar i oblaci (The Sea, Wind and Clouds), ur. Ivan Maričić Đ ani, Matica hrvatska Orebić, 2002.

Kapetan duge plovidbe u mirovini — Zvonimir Mire Jurišić (rođeni Korčulanin) danas živi na Pelješcu, uz more, i objavljuje zbirke pjesama, iako je stihove pisao već od rane mladosti. More, vjetar i oblaci već mu je druga zbirka u izdanju Matice hrvatske Orebić u biblioteci Pelisac. Prvu — Plutanja, objavio je 1998.

More, vjetar i oblaci posvećeni su svima onima koji vole more; a sama zbirka sadrži pedeset i šest pjesama — na hrvatskom jeziku i u engleskom prijevodu; tiskane su plavim slovima na bijeloj podlozi, stvarajući tako, i uz skroman izdatak, efektan i decentan podsjetnik na glavnu — onu morsku temu. Engleski prijevod i slika brodice na uzburkanu moru na koricama knjige djelo je sama autora. Tako je nastalo autonomno djelo, jednostavne i nenametljive ljepote; bijela i plava boja iskorištene su kao pomoć pri dočaravanju svijeta očarana morem i njegovom silinom (iako je šteta da i unutrašnjost nije obogaćena slikama u boji, kao i naslovnica). More, vjetar i oblake — kao glavne motive svoje poezije, Jurišić doživljava vrlo emotivno; kroz posve individualnu, subjektivnu prizmu, rekapitulirajući život proživljen uz more u zvanju brodskog kapetana. U stihovima se dotaknuo tradicijskih vrijednosti i običaja (Lumin u noći); vlastitih sjećanja i čežnji (More moje milo, Sol samoće, Oblaci, Neostvareni san), katkad u minijaturnim haiku-formama (Nemir, Oluja, Ušutkani vjetar). Pogovor pod naslovom Plovidba bez kraja senzibilno je napisao Luko Paljetak.

Katarina Marić