Emocija, energija, stav

Emocija, energija, stav

Premda koncepcija izložbe nije kronološka, nego čini se više tematska, iz fotografija izbija ono što je autoru bilo najvažnije, a nije se promijenilo od početka do danas. Svaka od njih, bilo da je riječ o portretu, urbanom pejsažu ili fotografskim slikama svakodnevnog života, koncentracija je zaustavljene emocije i posebne energije, pokazuje stav fotografa prema životu općenito i gotovo svaka ima u sebi određenu dozu humora

U Galeriji Klovićevi dvori postavljena je retrospektivna izložba Ivana Posavca, koja je uključila više od dvjesto fotografija od rane 1971. do 2002. godine, te zauzela čitav drugi kat galerije na Jezuitskom trgu, dok je većina fotografija posuđena iz fundusa Muzeja suvremene umjetnosti. Premda koncepcija izložbe nije kronološka, nego čini se više tematska, iz fotografija izbija ono što je autoru bilo najvažnije, a nije se promijenilo od početka do danas. Svaka od njih, bilo da je riječ o portretu, urbanom pejsažu ili fotografskim slikama svakodnevnog života, koncentracija je zaustavljene emocije i posebne energije, pokazuje stav fotografa prema životu općenito i gotovo svaka ima u sebi određenu dozu humora i beskompromisno su izravne, često hvata i blagu ironiju običnih stvari.

Na izložbi se nalazi i portret Ante Babaje (objavljen u »Startu« 1981. godine) koji je svojom pojavom u smislu kadriranja pomaknuo prag reportažne fotografije i dao joj nov poticaj na višoj razini prihvaćanja i shvaćanja tog žanra fotografije. Posavčeve fotografije donose nam zbilju, slučajne prolaznike i ponekad komične detalje svakodnevice. Fotograf objavljuje radove od najranijih dana, u časopisima »Danas«, »Start«, »Polet«, »Studentski list«, »Mladina«, »Arena« i »Glorija«. Tijekom godina Ivan Posavec portretira umjetnike, pisce, glumce, političare, intelektualce (Slavenka Drakulić, Tomislav Gotovac, kardinal Franjo Kuharić, Braco Dimitrijević, Josip Klarica). Objektiv često postavlja vrlo blizu subjektu svog interesa. Portreti političara u boji iz devedesetih, svaki s posebnom notom humora, odvojeni su na izložbi u velikoj dvorani. Serija crno-bijelih panoramskih veduta Zagreba pokazuje suptilnu viziju općih mjesta grada, kao što su Trg Bana Josipa Jelačića, Trg žrtava fašizma.

U nekoliko kraćih serija od tri ili više snimaka uočava se Posavčevo razmišljanje kao snimatelja — primjerice sekvenca od tri dijela Dimitrije Bašičevićkoji se polako pojavljuje na stazi dok šeće šumom duhovita je dosjetka (iza sebe ima diplomu snimatelja na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu i magisterij fotografije Fakulteta primijenjenih umjetnosti u Beogradu).

Razdoblje kraja sedamdesetih i osamdesetih, vrijeme čiji je duh gotovo opipljiv na autorovim fotografijama, obilježava veza s »Poletom« i zajednički rad i druženje s Mijom Vesovićem te nekoliko njima važnih dodirnih točaka, koje su ih navele da uz svoje ime i danas stavljaju kraticu MO (meko okidanje), a ono je uključivalo i zauzimanje stava.

Iva Brezovečki-Biđin