Detalji svakodnevice

Detalji svakodnevice

Pun kufer, Dok mi grizeš prste, Anubis

Isto kao što u svijetu književnosti pisci često spominju bauk druge knjige, taj problem mori i rock-glazbenike. Imperativ kvalitetnog drugog albuma posebno se nameće u onim slučajevima kada su kritičari na sav glas hvalili prvijenac. Izazovima drugog albuma vrlo je spretno i dovitljivo, a opet ne pristajući na kompromise i ostajući vjeran starom izrazu koji podosta duguje najsvjetlijim trenucima našeg novog vala, odgovorio Pun kufer. Prvenac Preko zebre iz 1999. godine zavrijedio je, u sklopu umjerenijih ocjena, titulu najboljeg debitantskog albuma, a atributi poput ambiciozno i obećavajuće našli su mjesta u gotovo svim recenzijama. U simboličkom smislu, nakon ubitačne svakodnevice sagledane iz realne perspektive na cesti u prijelazu Preko zebre, na drugom albumu Pun kufer iste probleme odlučuje promotriti s visoka, a daroviti glazbenici odlučili su se smjestiti Na balkonu (prvi singl s albuma novog koji je rezultirao zanimljivom suradnjom s Arsenom Dedićem).

Sve pjesme s albuma Dok mi grizeš prste krasi odlična sviračka uigranost, koja se ponajbolje manifestira u okviru zaraznih melodija koje su vrlo često izvedene na duhačkim instrumentima i orguljama. A redovito razigrane bas-dionice efektno uokviruju snovito i pomalo umorno pjevanje Daniela Biffela. Utjecaji novog vala, preciznije, Azre i Haustora, jasno se čuju i na drugom albumu Punog kufera, ali takav postupak nikako ne valja tumačiti kao plakanje za prošlim i boljim vremenima zagrebačke rock-scene. Naprotiv, Dok mi grizeš prste daje jaku nadu u revitalizaciju scene, bez obzira koliko je to opasno i nezahvalno prorokovati u našim uvjetima. Ukratko, riječ je o višeslojnom albumu koji nedvojbeno ukazuje na stvaralačko sazrijevanje frontmana i tekstopisca grupe Daniela Biffela, a uostalom, možete li zamisliti da bi pjesnik opće prakse kao što je Arsen Dedić zatajio u dijagnosticiranju glazbene i tekstualne kvalitete?

Album se otvara pjesmom Rekla je da je debela, a to je ujedno i vješt tekstopisački potez koji se temelji na preciznom detektiranju neobičnih detalja iz zbilje koji pak efektno i duhovito razotkrivaju grozno dokonu svakodnevicu. Upravo na takvoj strategiji, koja prakticira splet sitnih bizarnosti i detalja svakodnevnoga života, zasniva se, u tematskom smislu, čitav album. Detalji svakodnevnog života minuciozno su odabrani za teme pjesama. Tako su prekrasni trenuci svitanja uočljivi u pjesmi Na balkonu, čežnju, posebice tjelesnu, srećemo u Jedva čekam i Nije pametno, duhovna i fizička malaksalost za vrijeme beskonačnih nedjelja uhvaćena je u Dražim psa i Dok mi grizeš prste, a s druge strane tu su i hladne provale cinizma, najboljeg oružja u borbi s problemima, u pjesmama U nama kuca srce i Još se ježim.

Goran Jovetić