Cušpajz koji zaglupljuje

Cušpajz koji zaglupljuje

Ključno je pitanje kakav se sustav vrijednosti ovom emisijom promiče i što takva emisija radi u elitnom terminu prvog programa javne televizije

Činilo se u početku, a tako često i danas tvrdi urednik i voditelj Glamour Cafea Siniša Svilan, da tu prilično popularnu HTV-ovu emisiju valja shvaćati kao čistu ironiju. Jer u nas, u Hrvatskoj, pravoga glamura sigurno nema. No, ako je tomu tako, zašto ga Svilan i njegova novinarska ekipa tako mahnito i s povećalom traže iz emisije u emisiju? Ako nema glamura, ima u nas skandala koji je, sudeći prema uređivačkoj politici, istoznačnica za glamur. Eto tako se gledateljstvo iz emisije u emisiju nagrađuje ispraznim reportažicama s raznih kulturnih događaja, u kojima top-teme glase — tko se od poznatih pojavio, kako je bio odjeven i koliko je novca potrošio na nekakvu tričariju. Kad nema zanimljivih ženskih haljina ili frizura, valja nekom od posjetitelja postaviti provokativno pitanje, staviti ga u neugodnu situaciju i skinuti ga pred gledateljstvom — to je recept za dobru reportažu. Kad nema ničega provokativnog, ili intrigantnog valja to izmisliti, takva je uređivačka politika zakon kojega se drže sve svjetske žute novine i žute televizijske emisije, pa i HTV-ov Glamour Cafe. U zaključku takvih reportaža dolazi i ocjena od jedan do pet, ali po kojoj logici, to sigurno ne mogu shvatili ni najgladniji konzumenti glamuroznog života na visokoj nozi.

Imaginarni tronovi

Tračci glamura na hrvatski način mogu se naći na domaćoj estradi, među manekenkama, fotomodelima, pa su pripadnici tih skupina društva često u Svilanovoj emisiji dizani na imaginarne tronove arbitara elegancije, oličenja uspješnih i domišljatih ljudi. No, u posljednje je vrijeme šik, a novinari Glamoura to znaju, kritizirati dojučerašnje junake emisije. Naime, prvo se u jednim dnevnim novinama pojavio članak koji oštro kritizira pumpanje usnica silikonom, potom je ista tema malo šire obrađena tjedan poslije u jednom tjedniku, a tek nakon svega toga Svilan je istu temu istovjetno obradio u svojoj emisiji. Je li to slaba uređivačka politika, neinventivnost ili loše reagiranje? Ma kakvi, to je pun pogodak, jer zna Svilan sigurno da Hrvati slabo čitaju, pa makar i dnevni tisak, a ono što nije bilo na televiziji, kao da se i nije dogodilo. Sada konačno, isključivo zahvaljujući Glamour Cafeu, građani Hrvatske znaju da estetske operacije mogu biti pogubne, a da je blaženi silikon zapravo otrov.

Barok u srednjem vijeku

Televizija je najmoćniji medij, ali i medij za nepismene, a na njoj i često rade nepismeni. Tako smo u nedavnoj reportaži iz Budimpešte vidjeli i kratki prilog o srednjovjekovnoj gostionici u kojoj goste zabavljaju mušketiri, a posluga nosi raskošne perike i krinolone. Sada su gledatelji konačno prosvijećeni i znaju kako se živjelo u srednjem vijeku, pa čak i ako neki nevjerni Tome tvrde da je to što smo vidjeli stil razdoblja baroka (17. stoljeće).

To su samo neki od bisera (šifra: najavna špica), koje ekipa Glamoura baca pred nas neznalice.

Improvizacija je također uzela maha u ovoj emisiji, pa tako uređivački koncept za svakoga ponešto, kulinarskim rječnikom rečeno, podsjeća na splačinu nastalu miješanjem svega što se nudi na kuhinjskim policama. Nađe se u svakom izdanju Glamour Cafea mjesta i za pokoju pametnu riječ, a humoristični prilozi Arijane Čuline to sigurno nisu, nego je riječ o zanimljivim temama iz visoke mode, u kojima dobar i stručan tekst prati snimku uzetu s neke strane televizijske postaje. Možda bi previše maliciozno bilo reći da je takve priloge ipak bolje pogledati u ležernijim lifestyle prilozima na CNN-u, u njima je ipak riječ o pravom glamuru, a greške je naravno nemoguće pronaći.

Konačno, ključno je pitanje kakav se sustav vrijednosti ovom emisijom promiče, što takva emisija radi u elitnom terminu prvog programa javne televizije.

Goran Jovetić