Crn-bel

Fran Galović, Z mojih bregov, Matica hrvatska Koprivnica, 2002.

Ciklus kajkavskih pjesama Z mojih bregov Fran Galović (1887-1914) počeo je pisati u svibnju 1913. tijekom boravka u svojem vinogradu u okolici Koprivnice. Galović je bio uredan i sistematičan pisac (zapisivao je vrijeme nastanka svake pjesme, kada je završio pojedini rukopis te što, kako i kada namjerava još pisati) pa je tako Z mojih bregov zamislio kao ciklus koji je trebao sadržavati trideset pjesama, po sedam u svakom od četiri dijela naslovljena prema godišnjim dobima (Pramalet, Leto, Jesen i Zima), te uvodnu (svojevrsnu posvetu — Mojemu ocu) i završnu pjesmu.

Tijekom svibnja i lipnja 1913. pjesnik je dovršio trinaest pjesama, a u srpnju 1914. još devet. Ubrzo potom izbio je Prvi svjetski rat i Galović je upućen na Srijemsku frontu, gdje je poginuo 26. listopada 1914. Od zamišljenog ciklusa tako je nenapisanih ostalo osam pjesama: druga i četvrta u Jeseni, pet pjesama u Zimi (napisane su samo druga i peta) te završna pjesma od koje znamo samo naslov — Zbogom koja podsjeća na pjesnikovu, neobjašnjivom slutnjom nadahnutu, misao da su »najbolje pjesme one koje nikad nisu napisane«.

Autor iscrpnog, stučno i razumljivo pisanog predgovora te životopisa Frana Galovića odličan je poznavatelj Galovićeva književna djela Milivoj Solar. Premda tiskan tek 1925. u »Književnoj republici«, ciklus Z mojih bregov kronološki je prva zbirka kajkavskih pjesama nakon što je hrvatska književnost prihvatila književni jezik zasnovan na štokavskom narječju i postala je nenadmašen uzor, vrijednošću usporediva jedino s Krležinim Baladama Petrice Kerempuha. Osim osvrta na Galovićevu kajkavsku poeziju Solar je podsjetio i na veliku Galovićevu pisanu ostavštinu, koja uključuje dvije tisuće stranica dovršenih i nedovršenih djela (drame, pripovijetke, štokavske pjesme...).

Ciklus pjesama Z mojih bregov Solar promatra u okviru poetike esteticizma ističući jedinstvenost njegove tematike, unutar koje variraju različita raspoloženja, motivi i pjesnički oblici, no sve je strogo provedeno u jedinstvenom temeljnom tonu i zamisli o obuhvatu cjeline, u kojem su jasno došle do izražaja ključne simboličke osnovice. Podijeljenost ciklusa na četiri godišnja doba nije slučajna, nego je simbol cikličkoga kretanja prirode kao i četiri faze ljudskog života (djetinjstvo, mladost, zrelost i starost). Simbolika broja četiri time, dakako, nije iscrpljena. Također višeznačna je i simbolika sedam pjesama unutar svakoga naslova — Bog je stvarao svijet sedam dana, pa je sedam tako konačni broj izmjena u ciklusu (nakon sedam dana život počinje iznova).

Sve pjesme ciklusa iznimno su kvalitetne, a njihova višeznačnost, ljepota, kao i sjeta te nostalgija kojom zrače, žive i danas kao dio kolektivne memorije ljudi kraja u kojem su spjevane.

Crn — bel... crn — bel...

V trsju popeva,

Grozdje dozreva...

Crn — bel...

Sandra Cekol