Bijelci i crnci u WC-u

Bijelci i crnci u WC-u

Warwick Collins, Muški zahod, prev. Mirna Čubranić, Znanje, Zagreb, 2002.

Posljednjih je godina već svima definitivno jasno da je profesionalni pisac u Hrvatskoj posve nepoznat pojam. U svijetu se ipak nešto veći broj literata može podičiti tom titulom, no to ne znači da i među njima nema arhitekata, kemičara, kuhara, fizičara ili policajaca. Većina tih priučenih pisaca rjeđe se hvata ukoštac s tzv. ozbiljnim književnim temama, ali se često vrlo uspješno snalazi u najrazličitijim žanrovskim vodama. Za profesora biologije koji se, među ostalim, usuđuje javno pobijati već stoljećima neosporavanu Darwinovu teoriju evolucije možda je, onda, najlogičnije da se baci u SF-književna prostranstva. Nakon uspjeha futurističko-jedriličarske trilogije s početka devedesetih, Warwick Collins uskoro je uspješno savladao i povijesni žanr (Rationalist) zaradivši pritom i nominaciju za Booker te filmsku adaptaciju, čemu je vjerojatno pripomogla i veća količina erotskih momenata. Collinsov prvi hrvatski prijevod — Muški zahod, donosi jedan od njegovih pokušaja da se pozabavi i modernim nekonvencionalnim temama.

Seksualni susreti druge vrste

Suvremeni engleski javni zahod mogao bi biti izvrsna pozornica za odvijanje brojnih nezakonitih radnji — od uzimanja droga do tučnjava ili, čak, ubojstava. No, na meti Collinsove knjige našli su se ponajprije seksualni susreti različitih vrsta, ali, logično (ipak je to muški zahod), isključivo oni između pripadnika istog spola. Ta tema zasigurno pruža brojne mogućnosti za ispisivanje vrlo provokativnih, pa čak i prilično skandaloznih knjiških stranica, no Collins nije imao ni najmanju namjeru opisivati moguće intrigantne sudbine ili navike ne-heteroseksualnih posjetitelja nužnika, nego se usredotočio ponajprije na trojicu njegovih zaposlenika. Igrom slučaja, ili vjerojatnije ne — sva su trojica crni doseljenici s Jamajke. Suočeni sa svakodnevnim seksualnim incidentima u skučenu prostoru kabina, upravitelj Reynolds, pomalo naivan i pacifistički raspoložen Ez te odlučan rastafarijanac Jason, u početku se odlučuju na blage odgojne mjere. No, lupanje po vratima ili mahanje velikim drvenim štapom po nogama, kako ih oni zovu, gmazova, nakon nekog vremena više ne daju rezultate koji bi zadovoljili ćudoređe lokalne zajednice. Sljedeći je korak, stoga, instaliranje lažne kamere za videonadzor. No, taj nepopularni potez ekspresno smanjuje promet u WC-u, a prepolovljeni prihodi razlog su novom posjetu nadređenih. Neizvjesnu egzistenciju javne ustanove i njezinih zaposlenika privremeno rješava Jason, koji, razočaran u svojoj engleskoj crnoj braći uhvaćenoj in flagranti s omraženim bjelačkim gmazovima — odlazi natrag na Jamajku. No, to nipošto ne znači i konačno rješenje ove složene situacije.

Kratka i nezanimljiva WC-svakodnevica

Pridodavši svojim glavnim likovima vrlo različite karakterne osobine, naročito glede njihovih stavova prema bijelcima i homoseksualcima — Collins je ovom novelom djelomično pokušao dati i pregled nekog općeg odnosa društva prema ljubiteljima istog spola. Pritom najviše životnosti i uvjerljivosti krasi lik nepopularnog rastafarijanca. Sa svoje dvije žene, pomalo mačističkog pogleda na život te otvoreno zgrožen hladnim i bezosjećajnim homoseksualnim WC-susretima te, više od svega, nezadovoljan bjelačkim/engleskim stavovima prema braći — Jason najviše pridonosi nešto veselijem tonu knjižice. No, u središtu je radnje ipak lik sredovječnog Eza. Gotovo nesvjestan alternativnih seksualnih izbora i u duši ipak pun razumijevanja — on je najjače pogođen svim ovim događanjima. A kao vrhunac — počinje sumnjati u intimno opredjeljenje svog sina, koji je oduševljen svojim novim poslom u frizeraju. No, više nego o spomenutim moralnim i kulturnim razlikama i dvojbama, čitatelj Muškog zahoda naučit će o različitim sitnicama koje spadaju u opis radnog mjesta svakog čistača WC-a — od detaljnih uputa o načinu čišćenja podova do različitih saznanja o korištenju raskužnih sredstava ili čišćenju odvoda.

Zagrijavanje za pravu stvar

Dakle, Muški zahod knjižica je bez ikakvih skandaloznih opisa, tek blago začinjena crno-bijelom netrpeljivošću i, ponegdje, zrncem homofobije. Također, uz brojne pokušaje da bude ironično-duhovit i, istovremeno, pomalo mudar — Collins je složio gotovo sterilnu novelu s prilično plošnim likovima i vrlo racionalno doziranom količinom teksta. Tek mjestimice ta ironija ipak dobiva neki smisao, a kratke i oštre rečenice nešto više duha te bi se dalo naslutiti da je Collins pisac mnogo većeg potencijala. S obzirom na prethodno čitalačko i kritičarsko odobravanje, nadamo se da je Muški zahod bio tek svojevrsna priprema za uspješno uplovljavanje ovog, u posljednje vrijeme sve popularnijeg dizajnera jahti, u suvremenije tematske vode. U međuvremenu, pa i radi eventualnog popravljanja Collinsove književne reputacije, možda bi bilo zanimljivo vidjeti i neke od njegovih razvikanijih romana u domaćem prijevodu.

Jelena Gluhak