Vojnički top i električni dalekovod

Vojnički top i električni dalekovod

Snažni iskazi u kompoziciji oblika u prostoru, odnos između ravne linije i krivulje te odnos između statičnog i dinamičnog postaju Légerova slikarska preokupacija. Fenomen tehnološkoga napretka koji karakterizira Légerovo umjetničko djelovanje nije vezan isključivo uz tehniku nego i uz sociološki kontekst

Rupertinum, salzburški muzej moderne umjetnosti tijekom ovoga ljeta i djelomice jeseni predstavio je dio opusa velikoga francuskog slikara i umjetnika Fernanda Légera (1881. Argentan, Normandija — 1955. Gif-sur-Yvette), jednog od pionira moderne, umjetnika čije je djelo neizostavno, govorimo li o umjetnicima koji su obilježili prethodno stoljeće. U sjajnom se rupertinumskom prostoru barokne palače našlo stotinjak Légerovih djela, uljanih slika, crteža, gvaševa i akvarela kao najveće i najopsežnije Légerovo predstavljanje austrijskoj publici unatrag četrdeset godina.

Volumeni i kontrasti

Opus koji je predstavljen u Rupertinumu zadire u svaki segment Légerova djela, od najstarijih, Autoportreta iz 1906, pa do kasnih studija i maketa za vitraje biblijske tematike crkve u jednom švicarskom gradiću. Rane Légerove radove obilježuje želja za istraživanjem volumena i oblika, ono što će ga bitno određivati cijeli život. Kontrast boja i oblika, geometrizirajući oblici, organičke forme te velika strast za tehnologijom u svakom se trenutku mogu pročitati s njegovih radova. Odbacujući impresionizam i uništavajući svoja rana djela, Léger pokazuje kako je srastao s trenutkom u kojem je živio. Nepovratni napredak tehnologije s početka stoljeća, Cézanne kao revolucionar i rani kubizam različit od pikasovskog i brakovskog, samo su segmenti slikarstva koje nam je ostavio Fernand Léger. Njegovo poznavanje ruske avangarde i talijanskih futurista, prijateljevanje s Archipenkom, Chagallom, Delaunayjem, Soutineom, a poslije i Le Corbusierom te kontakt s Bauhausom također su vidljivi, unatoč činjenici da je i sam priznao da je na njegovo slikarstvo najviše utjecao jedan običan vojnički top u vrijeme Prvoga svjetskog rata. Njegovo je cjelokupno stvaralaštvo, bilo da se radilo o skicama koje je donio sa sobom s ratišta ili o djelovanju na kazališnoj scenografiji ili pak snimanje vlastitog filma (La ballet méchanique, 1924) prožeto socijalnim angažmanom, koji ponekad i nije očigledan. Primjena racionalnog u slikarstvu s primjerenom dozom osjećajnosti, za koju nije odveć mario, dovodi do toga da su njegova djela prepuna objektivnosti. Njegove mrtve prirode, serija radnika ili djevojaka, potpuno apstraktni oblici uvijek su sazdani od pomno odabranih kolorističkih elemenata ili geometrijskih oblika. Snažni iskazi u kompoziciji oblika u prostoru, odnos između ravne linije i krivulje te odnos između statičnog i dinamičnog postaju Légerova slikarska preokupacija. Fenomen tehnološkoga napretka koji karakterizira Légerovo umjetničko djelovanje nije vezan isključivo uz tehniku nego i uz sociološki kontekst. I sam je znao govoriti da je njegovo slikarstvo spoj mehaničkog s melodioznim, anonomno i općenito s individualnim, psihološkim i osjećajnim. Bitnu odrednicu njegova slikarstva čine i putovanja u Ameriku, posebice egzil za vrijeme Drugoga svjetskog rata, kada je u Americi boravio zajedno s Ernstom, Mondrianom i Lipschitzom. Ljudski lik jedan je od glavnih motiva Légerova slikarstva. Ti likovi nemaju pretenzije biti idealistički ni individualni, nego univerzalni i afirmativni. Kao subjekti oni postaju objekti. Česti detalji koje slika Léger zbroj su njegova iskustva rada na filmu s Manom Rayem i Dudleyjem Murphyjem i maksimalne ekspresije koju postiže maksimalnim kontrastom.

Homo novus

Svojim slikarskim i crtačkim interpretacijama, vezanošću uz naprednu tehnologiju, ali i iskustva rata, Léger stvara potpuno nov tip ljudskoga lika. Čovjeka radnika, čovjeka optimista, čovjeka koji se bori za bolje sutra. Léger priznaje da je za motiv radnika uzeo ljude koje je, na jednom svom putovanju, susreo kako sastavljaju nedovršeni stup za električni dalekovod. Iz toga proizlazi da se Légerovo slikarstvo rađalo iz spoja iskustva i neposrednosti, dviju činjenica koje će poslije izravno utjecati na američki pop-art.

Izložba koja je u Rupertinumu bila više od puke retrospektive sastojala se od Légerovih djela iz Pariza, Biota, Amsterdama, Venecije, Berlina, Basela, Lyona, Hamburga. Opsežan i sjajan dvojezični katalog s odličnim reprodukcijama i još boljim dokumentarističkim fotografijama popratio je izložbu iz koje je moguće, u organizacijskom dijelu, ali i dijelu postava i promidžbe naučiti mnogo. Rupertinum Museum Moderner Kunst iz Salzburga pokazao se sjajnim domaćinom kojemu će gosti uvijek rado stizati.

Marko Kružić