Suvislo i optimistično

»Čovjek i prostor«, br. 574-575 (3/4), 2002.

Novi broj časopisa Udruženja hrvatskih arhitekata pravo je vizualno osvježenje! Naime, već smo u prošlom broju (572-573) mogli zapaziti neke pomake i promjene oko njegova vizualnog identiteta, jer se s novim uredništvom promijenila i postava dizajnera što rade dizajn i prijelom. To svakako moramo pozdraviti s obzirom da su dosadašnji brojevi ČIP-a bili bliži izvješćima nekog društva statističara ili arhivista, a pretencioznost i bezličnost dizajna (zaista je umijeće spojiti ta dva pojma!) te potpuna nepreglednost unutarnjega prijeloma bile su samo antireklama listu. S mukom smo se probijali kroz stranice lista, početak i kraj rubrika i razmišljali da li se iz tipa dizajna može iščitati psihološki profil dizajnera. Zaključak: može.

Godišnja inventura

Ovaj je broj najvećim dijelom posvećen godišnjoj inventuri struke jer ustaljena je praksa da jedan broj časopisa godišnje bude posvećen izložbi arhitektonskih realizacija pa su poput svojevrsnog izložbenog kataloga u ovom ČIP-u predstavljene sve realizacije za 2001. godinu. Realizacijama prethode stranice posvećene dobitnicima svih godišnjih nagrada Udruženja hrvatskih arhitekata (Viktor Kovačićza životno djelo i za najuspješnije arhitektonsko ostvarenje, Drago Galićza najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture, Bernardo Bernardi za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja, Neven Šegvićza znanstveno-istraživački, publicistički, kritički i teorijski rad na području arhitekture te Vladimir Nazor za životno djelo i godišnji). Prilozima o nagradama prethode dva vrlo zanimljivo, angažirano, kritički i duhovito napisana teksta, Tomislava Pavelića o Godišnjoj inventuri struke i Hrvoja Hrabaka Arhitektonska realizacija — vrh ledenjaka gradnje u Hrvata.

Najveći je dio broja posvećen godišnjim realizacijama (obiteljske kuće, višestambeni objekti, stambeno-poslovni objekti, poslovni/javni objekti, rekonstrukcije i dogradnje, intervencije u javnom prostoru, interijeri, nakladništvo), i moram priznati kako nas raduje činjenica da kvaliteta i kvantiteta izvedenih objekata nisu u preveliku raskoraku. Dakako, uvijek postoje tipske, rutinske (do)gradnje, standardna rješenja, ali pomak na više u količini inventivnih i smjelih arhitektonskih objekata očit je. Arhitekti svih generacija definitivno polako napuštaju prazne citate postmoderne i vraćaju se suptilnoj reinterpretaciji nasljeđa europske i hrvatske moderne arhitekture, kao i postulatima kritičkog regionalizma.

Važnost prezentacije

Na crno-crveno-bijelom coveru časopisa pregledno je, dostojanstveno i reprezentativno naznačena tema broja, i posebno je simpatičan mali luckasti detalj — siva lego-kockica — kao znak građenja, ali i igre. Obilje boje i stranica u boji, uz zaista optimističnu količinu kvalitetne produkcije ovom broju ČIP-a vraćaju nekadašnji dignitet. Zašto tako veliki naglasak na dizajn i prijelom? Zato jer sadržaj nekoga časopisa može biti fenomenalan, ali ako tiskovina evidentno pati jer se na njoj iživljavaju mladi umišljeni i pretenciozni dizajneri (a očito im nedostaje mašte i drukaju sterilan, impotentni dizajn, s mržnjom prema boji), tada će i ponajbolji projekti pasti u vodu. Dizajn časopisa mora biti takav da ga svatko poželi uzeti u ruke i prolistati, da čitatelja privlači poput magneta, pogotovo ako je riječ o reprezentativnu časopisu kakav bi trebao biti ovaj kojim se sada bavimo. ČIP se s dvama posljednjim brojevima izvukao te vraća stari ugled i sjaj po tom elementu. Nadajmo se da će njegovo vodstvo i uredništvo znati prepoznati važnost toga temeljnog pitanja i da će se uspješno boriti protiv eventualne strahovlade dizajnera.

Iva Körbler