Vijenac 227

Film

Tko sam ja?

Seriozna akcija

Bourneov identitet (The Bourne Identity), red. Doug Liman

Tko sam ja?

Seriozna akcija

Bourneov identitet (The Bourne Identity), red. Doug Liman

Knjigu popularnog američkog romanopisca Roberta Ludluma Bourneov identitet iz 1980. ekranizirana je 1988. redatelj Roger Young (u glavnoj ulozi bio je Richard Chamerlain), a ove godine u kina nam stiže njezina istoimena kinoadaptacija u režiji Douga Limana. Pokojni se Ludlum (1927-2001) još od svoga prvog špijunskog trilera The Scarlatti Inheritance iz 1971. nametnuo kao lucidan pripovjedač i sjajan poznavatelj zamršenih političko-obavještajnih mreža suvremenog svijeta, čiji su se interesi kretali od podzemnih blokovskih konfrontacija, preko neonacističkih zavjera, do američkih unutarvladinih obračuna. Posljednja je tematika osobito atraktivno zaživjela u njegovoj trilogiji o odmetnutom CIA-inu operativcu Jamesu Bourneu, čije je prenošenje na veliki ekran redatelj Liman izveo ne samo stilom i ozračjem veoma vjerno nego nadasve filmično. To je i najvažnije, zna li se da Ludlumova beletristika bogata paralelnim radnjama, raznolikom galerijom likova i metapolitičkim kontekstom ne nudi nimalo zahvalne filmske predloške.

U to su se najbolje uvjerili redatelji John Frankenheimer i Sam Peckinpah, čije su interpretacije Ludluma u filmovima The Holcroft Covenant, odnosno The Osterman Weekend, prilično hladno primljene, pa je Limanov film ne samo rijedak primjer uspjela kinonaslova snimljena prema jednom od romana slavnog pisca nego i najsadržajniji projekt u tom smislu. Točno ocijenivši da Ludlumov predložak moraju svesti na tekst koji isključivo govori filmskim jezikom lišenim pretjeranih pojašnjavanja i pisanoj riječi imanentnije analitičnosti, scenaristi su Bourneova identiteta Tony Gilroy i William Blake Herron, uz pomoć samog Ludluma kao izvršnog producenta filma, osmislili uistinu dinamičan i izbalansiran spoj drame, akcije, političko-špijunskih intriga i naposljetku suptilne romantike.

slika

Dinamično i izbalansirano

Svi se ti segmenti izmjenjuju u pravilnu ritmu i u pedantno izabranu scenografskom miljeu, pa film ni trenutka ne djeluje forsirano ili pretenciozno. I britkim dijalozima, i studioznom karakterizacijom, i posebice sugestivnom glumom središnjega para u interpretaciji oskarovca Matta Damona kao Jasona Bournea i njemačke međunarodne zvijezde Franke Potente u ulozi prostodušne Marie, film je jedan od najserioznijih uradaka ovogodišnje američke blokbasterovske produkcije. Sjajno izvedene akcijske sekvence gotovo hongkonške koreografije, prije svega u trenucima kada glavni junak malo pomalo doziva svoje prije stečene vještine, te režijski minuociozno slaganje njegova identiteta kao CIA-ina superšpijuna oboljela od amnezije, ali ne i od nehumanosti, čine Bourneov identitet ne samo pravim mamcem za publiku nego i umjetnički posve ozbiljnom uratkom.

Premda je rečeno simplificiranje Ludlumova rukopisa utjecalo na nedostatak pregnantnijeg konteksta priče i čvršćega pozicioniranja likova u isti taj kontekst, Doug Liman se sada, nakon svojih hvaljenih artnaslova Swingers i Go — divlja noć, potvrdio i kao spretan realizator skupih holivudskih projekata koji u prvi plan stavlja glumu, fabulu i vlastitu redateljsku prepoznatljivost, a ne puko podilaženje mediokritetstvu i producentskom kalkuliranju. Iste je odlike otpočetka razvijao i Robert Ludlum, pa bi bila istinska šteta da barem neki od njegovih romana ponovno ne zažive u kinoformatu. Ponajbolje, u Limanovoj režiji.

Boško Picula

Vijenac 227

227 - 14. studenoga 2002. | Arhiva

Klikni za povratak