Vijenac 227

Fotografija

Jasenko Rasol, Pokriveno, Galerija Miroslav Kraljević, 4–26. studenoga 2002.

Otkriveno

Pronalaženje teme u pokrivenom, bilo da je riječ o zamatanju uličnih skela, hidranata ili stolaca u parku, prekrivanja vrata folijama ili empaquetagea kioska ili automobila u ceradu, govori nam o sofisticiranoj percepciji Jasenka Rasola za motive svakodnevnog života te iznosi na vidjelo činjenicu obične ljudske akcije koja postoji u našoj suvremenoj sredini

Jasenko Rasol, Pokriveno, Galerija Miroslav Kraljević, 4–26. studenoga 2002.

Otkriveno

Pronalaženje teme u pokrivenom, bilo da je riječ o zamatanju uličnih skela, hidranata ili stolaca u parku, prekrivanja vrata folijama ili empaquetagea kioska ili automobila u ceradu, govori nam o sofisticiranoj percepciji Jasenka Rasola za motive svakodnevnog života te iznosi na vidjelo činjenicu obične ljudske akcije koja postoji u našoj suvremenoj sredini

Razmišljajući što čini dobru fotografiju čini se da je oko (a ponekad i brzina i spretnost na okidaču) presudan faktor. Naime, fotograf će u naizgled običnoj sredini pronaći motiv, detalj okoline, koji kad se snimi postaje dinamičan za oko gledaoca i koji će automatski izazvati različite konotacije i asocijacije.

U Galeriji Miroslav Kraljević otvorena je izložba zagrebačkoga fotografa i snimatelja Jasenka Rasola pod naslovom Pokriveno. Riječ je o nizu od šezdeset fotografija koje su nastajale uglavnom za vrijeme autorova putovanja u proteklih pet godina.

Pronalaženje teme u pokrivenom, bilo da je riječ o zamatanju uličnih skela, hidranata ili stolaca u parku, prekrivanja vrata folijama ili empaquetagea kioska ili automobila u ceradu, govori nam o sofisticiranoj percepciji Jasenka Rasola za motive svakodevnog života te iznosi na vidjelo činjenicu obične ljudske akcije koja postoji u našoj suvremenoj sredini.

Zanimljivo je da su fotografije praktično transformirale običnu činjenicu kao što je detalj u gradskoj ili seoskoj sredini u vizualno i kreativno polje. Asocijativno i morfološki neke od fotografija mogu se povezati s pojavama iz suvremene umjetnosti kao što je bugarski umjetnik Christo, koji počinje svoje akcije s omatanjem manjih objekata da bi prešao na mostove ili čak nebodere. Dokumentarnost Rasolovih fotografija ukida gotovo meditativna atmosfera koju postiže u ovoj crno-bijeloj seriji, a sama sintaksa fotografija djeluje arhitektonski, ali se čita slojevito. Osim što su nastale u razmaku od nekoliko godina, tema fotografije povezuje kao nit pokriveno ispred ljekarne u Parizu, na zagrebačkom Glavnom kolodvoru, na otoku Silbi ili u Kijotu, a mjesto i vrijeme radnje ispisani su sitnim slovima autorova rukopisa.

Prepoznatljivost fotografija Jasenka Rasola uočava se u čestom okretanju detaljima i fokusiranju na motive koji izranjaju ispod površine ili podsvijesti naše svakodnevice i nepretencioznosti u predočivanju transformacije zbilje na fotografski papir, što daje poseban pečat svakom motivu kao i savršeno kadriranje Hasselbladova kvadrata.

Ovom izložbom Jasenko Rasol zaintrigrao je i nadopunio svoju dinamičnu izlagačku aktivnost ove godine, već se predstavivši odličnom serijom s putovanja u Galeriji Križić Roban te Irmom (Studio Muzeja suvremene umjetnosti). U Galeriji Miroslav Kraljević prethodnici su bili također pripadnici mlađe generacije naših umjetnika koji se izdvajaju kvalitetom (Sonja Vuk, Davor Mezak, Andreja Kulunčić, Tomislav Buntak).

Iva Brezovečki-Biđin

Vijenac 227

227 - 14. studenoga 2002. | Arhiva

Klikni za povratak