Opčinjenost zavičajem

Opčinjenost zavičajem

Pred punim gledalištem, očito željnim da započnu ovosezonska pulska kazališna zbivanja, osmero plesačica i plesača pokretima tijela ispričalo je antiratnu i antimilitarističku ljubavnu priču, lociranu na početak 19. stoljeća, kada je Napoleonova vojska novačila mlade Istrane

Pula — Pričom iz Rovinjske šume, plesnom predstavom koja je nastala u trojnome autorstvu — prema ideji i tekstu pulske književnice Tatjane Šuput, na glazbu Massima Brajkovića i u koreografiji Rajka Pavlića, u Puli je 6. studenoga započela kazališna sezona 2002/2003. Ujedno, tom je predstavom u Puli otvorena i četverodnevna 39. međunarodna glazbena tribina. Pred punim gledalištem, očito željnim da započnu ovosezonska pulska kazališna zbivanja, osmero plesačica i plesača pokretima tijela ispričalo je antiratnu i antimilitarističku ljubavnu priču, lociranu na početak 19. stoljeća, kada je Napoleonova vojska novačila mlade Istrane.

Bježeći od mobilizacije, istarski mladići skrivali su se u Rovinjskoj šumi, koja se proteže od Rovinja pa gotovo do Pule, da bi u njoj, kako je to u Istri već i red, susretali natprirodna bića. Tako su dvojica mladih dezertera, Tonio (Alen Gotal) i Božidar (Goran Kolarek), u Rovinjskoj šumi upoznali ljubav triju vila: Cvijete, Planinke i Jezerke. Temeljna dramaturška nit na kojoj je Tatjana Šuput, autorica svojevrsnoga libreta za Priču iz Rovinjske šume, gradila priču u odlično uravnoteženim omjerima borbe između rata i ljubavi, oslanja se na bijeg u slobodu/ljubav, kao dominantnu ideju hipi-pokreta šezdesetih godina prošloga stoljeća. U skladu s tim, vile iz legendi starih Slavena u toj se predstavi posve prirodno stapaju sa snažnom antiratnom porukom, dok je njihov karakterni antipod — sjajan satir Bjesomar. Ujedno, velika je šteta što Sandra Banić kao Jezerka, Silvia Marchig kao Planinka i Zrinka Užbinec kao Cvijeta nisu plesale raspuštene kose, jer bi ova kazališno posve svježa asocijacija koja povezuje davno i nedavno — bila još eksplicitnija.

Neskrivenu opčinjenost zavičajem u ovoj je predstavi razotkrio kompozitor Massimo Brajković, koncipiravši u deset glazbenih brojeva raznorodnoga značaja temelj Rovinja: multikulturalnost i dvojezičnost. Četrdesetminutna glazba za Priču iz Rovinjske šume izvrsno se međusobno prožima s temeljnom pričom i plesnim segmentom, a valja reći da će sigurno funkcionirati i kao autonomno djelo. Massimo Brajković stvorio je iznimno privlačan spoj tipičnoga rovinjskog tonalitetnog belkanta i glazbenoga izraza ruralnih područja Rovinjštine, heksatonskoga istarskoga modusa zajedno s francuskim ugođajem koji daje harmonika. Možda se možemo nadati da bi ova glazba, ili barem neki njezini fragmenti mogli imati zaseban život na kakvu nosaču zvuka. Inače, Pričom iz Rovinjske šume Brajković je u INK-u proslavio 25 godina stvaralaštva.

Zahtjevna i atraktivna koreografija koju je za ovu plesnu predstavu osmislio Rajko Pavlić vrhunce doseže u snažnim dramskim akcentima predstave, ponajprije u scenama sukoba i borbi, dok u lirskim i poetskim momentima ne prati u potpunosti senzibilitet glazbe Massima Brajkovića. Malo više liričnosti i osjećaja u izvedbi pogotovo bi dobrodošlo vilama. Kostimografkinja Marinela Jeromela Priču iz Rovinjske šume vremenski je lokalizirala stiliziravši dvije vojne odore Napoleonovih vojnika, Jeana, kojega je plesao Saša Krnetić, i Paula u izvedbi Roberta Franje. Ipak, svevremenost antiratne poruke u likovnome segmentu predstave publici je prenijela kreacijom kostima triju vila i Satira Bjesomara kojega je plesao Siniša Križaj, istaknuvši u koloritu i obliku kostima sve osnovne simbole radnih vojnih uniformi. Zbog iznimne scenske pojave i velikoga plesačkog umijeća, taj je izvođač dominirao na sceni. Sve u svemu, Priča iz Rovinjske šume u cjelini je predstava koja će se barem ove sezone sigurno plesati pred punom dvoranom.

Dubravka Lampalov