Miris plišanih zastora

Nova knjiga Pavla Pavličića u izdanju Matice hrvatske Kronika provincijskog kazališta predstavljena je 28. listopada u palači Matice hrvatske. O knjizi su govorili Tonko Maroević, Andrea Zlatar, Ivan J. Bošković i sam autor, a odabrane ulomke čitao je dramski umjetnik Joško Ševo.

Tonko Maroević istaknuo je taj roman kao Pavličićevo zrelo djelo, jedan od njegovih najvažnijih i najdubljih romana. Njegova radnja obuhvaća cijelo jedno stoljeće i mnoštvo likova i dramatičnih situacija, a sve je prožeto simbolizmom karakterističnim za Pavličića. Radnja se odvija u Varošu, fiktivnom slavonskom gradiću, a protagonist je Antun Lipovac, domar lokalnoga kazališta. Kao jednu od bitnih karakteristika ove knjige Maroević je istaknuo više linija njezina čitanja jer Pavao Pavličić majstor je kombinatorike. Riječ je o knjizi koja se jednostavno ne može ispustiti iz ruke.

I Andrea Zlatar naglasila je kako ovaj roman ima nekoliko ključeva za čitanje, a istaknula je i da kao kronika predstavlja neku vrstu povijesnog djela. Glavni junak, Antun Lipovac, kroničar kazališta, povezan je sa sudbinom kazališta i grada, a cijelim romanom provlači se i lik anđela s vrha kupole kazališta koji na samom početku nestaje, a potraga za njim postaje potraga za samim sobom, za identitetom. Zanimljiv je i lik sv. Ante, zaštitinika Varoši, a posredno i glavnoga junaka, Antuna Lipovca, koji se rodio na njegov dan. Jedna je od njegovih djelatnosti i pronalaženje izgubljenih stvari, u ovom romanu anđela, i u tome leži simbolika. Trenutak pronalaska anđela poklapa se sa smrću glavnoga lika, s njegovom spoznajom vlastitoga identiteta.

Ivan J. Bošković svrstava ovaj roman među najbolje romane posljednjega desetljeća. U njemu se Pavličić obračunao sa svim temama i događajima koji su obilježili proteklo stoljeće, a kazalište je tomu svjedok, koji ovisno o vremenu mijenja svoju bit, a kao njegova konstanta ostaje njegov domar Antun Lipovac u čiji je lik Pavličić ugradio i djelić svojih razmišljanja. Roman je ovo koji predstavlja uvjerljivu sliku vremena, u kojem se kriju mnogi odgovori.

Na kraju je i sam autor istaknuo da knjiga nije nastala kao inventura 20. stoljeća jer smatra da tome nije dorastao. Kazalište mu se učinilo zanimljivom temom i odabravši je za svoj roman sjetio se kazališta u rodnom Vukovaru i mirisa pečenih paprika iz domareva stana i mirisa plišanih zastora i to je bilo ono što je želio da se osjeti i u ovoj knjizi.

Antonija Vranić