Kartofilijske inkunabule

Drago Širić, Vinkovci pisani starim razglednicama, Matica hrvatska Vinkovci, 2002.

Starim razglednicama, tim malim putnicima kroz prostor i vrijeme, ispisan je djelić bogate povijesti Vinkovaca. Prema raspoloživim podacima, kako piše Drago Širić u predgovoru knjige, utvrđeno je da se prva razglednica Vinkovaca u poštanskom prometu pojavila 1898, a vjerojatno je i tiskana iste godine. Kartofilija je zanimljiv hobi prikupljanja razglednica, koji se u slučaju Drage Širića i njegove obitelji pretvorio u pravu strast. Njihova kartofilska zbirka impozantna je i u njoj se nalazi sto tisuća razglednica iz cijeloga svijeta, od čega dvadeset tisuća iz Hrvatske. Između više od šest stotina vinkovačkih razglednica koje se nalaze u zbirci Širić je za knjigu Vinkovci pisani starim razglednicama odabrao dvjestotinjak razglednica tiskanih u prvih pedeset godina vinkovačkoga razgledničarstva. Neke od njih istinski su rariteti, poput primjerice Spomenika srebrnog pira Njeg. Veličanstva (spomenik je podignut Franji Josipu I 1873, a sama razglednica datirana je 1901), kao i nekoliko razglednica tiskanih do 1900. godine, za koje se može reći da su inkunabule među razglednicama.

Knjiga Vinkovci pisani starim razglednicama podijeljena je u nekoliko poglavlja koja prije samih razglednica donose kratak tekstualni dio prvo o razgledničarstvu kao hobiju i njegovoj povijesti, a potom i o povijesti Vinkovaca, vinkovačkim ulicama, trgovima, crkvama (prema onoj sv. Vinka Vinkovci su vjerojatno i dobili ime), školstvu, željeznici, kulturnom životu i ruhu njegovih stanovnika. Nit života na tom prostoru duga je sedam tisuća godina — od neolitika (starčevačka, sopotska i vinkovačka kultura), preko rimske Collonia Aurelia Cibalae, prvog spomena imena Vinkovci 148., pa do danas. Većina razglednica reproduciranih u knjizi tiskana je u samim Vinkovcima, dok je manji broj, i to uglavnom prvih, tiskan drugdje (Beč, Budimpešta...). Nakladnici su bile knjižare i papirnice, tiskare, fotografi te neki pojedinci i društva. Najpoznatiji i najveći vinkovački izdavač razglednica bio je Josip Reich.

Na stranicama knjige iz prošlosti i zaborava izranjaju vinkovački željeznički kolodvor (prema žigu na kojem stoji — 1898. AVG 6. (Karlovac) — riječ je o najstarijoj poznatoj razglednici); vrlo lijepe secesijske razglednice s vinkovačkim motivima tiskane tehnikom litografije, urešene ornamentima i cvjetnim uzorcima te ručno bojene (jedna od njih iznimne ljepote reproducirana je i na naslovnici); vinkovačke vizure kojih više nema (židovski hram i druge građevine koje pamte samo najstariji Vinkovčani), kao i one i danas dobro znane te ruho Vinkovčana zabilježeno umjetničkim razglednicima na kojima su reproducirani akvareli Vladimira Kirina.

Knjiga Vinkovci pisani starim razglednicama vrijedno je izdanje i uistinu je šteta da trojezičnosti (hrvatski, engleski, njemački) kojom je pisan predgovor nema i u ostatku knjige, jer bi se time dobio rijedak suvenir, ne samo Vinkovaca nego i cijele Hrvatske.

Sandra Cekol