Još jedan

»Prolegomena«, god. 1, br. 1, Zagreb, 2002.

»Prolegomena« je ime novoga časopisa za filozofiju koji izdaje Udruga za promicanje filozofije smještena pri Hrvatskim studijima. U uvodniku stoji da je osnovni cilj časopisa »poticanje rada na području filozofije i promicanje znanstvene komunikacije i interdisciplinarne suradnje«. Predviđeni ritam izlaženja je polugodišnji, a donosit će priloge na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku. S obzirom na savjet časopisa u kojem su navedena i neka poznata i cijenjena imena, pretpostavljamo da bi časopis s vremenom mogao izrasti u respektabilnu publikaciju. U prvom broju nalaze se četiri kraća znanstvena članka, veći broj kritičkih prikaza te, kao što je to i drugdje uobičajeno, osvrti na filozofska zbivanja i popis novih knjiga. Thomas Buchheim u svom se tekstu bavi oblicima života u Aristotela, s posebnim osvrtom na djela Metafizika i O duši. Razmatrajući dvije vrste eliminativizama u filozofiji, Davor Pećnjak ujedno razmatra različite oblike mentalnih fenomena i načine njihova objašnjavanja pojmovima poput percepcija, um ili svijest, koji nipošto nisu samorazumljivi. U tekstu Tomislava Bracanovića riječ je o etici znanstvenih zajednica i teoriji igara: zapravo o analizi funkcioniranja znanosti, tj. autor se bavi deontologijom znanstvenoga rada te pomoću raznih modela teorije igara analizira pojavu pseudoznanosti u znanstvenih zajednicama.

Pitanje filozofije kao hermeneutički izazov slovenskoga filozofa Deana Komela najzanimljiviji je tekst u broju. U njemu autor razmatra poziciju fenomenologije unutar suvremene filozofije. U svom filozofski klasično napisanu članku postavlja tezu prema kojoj, umjesto postavljanja pitanja o filozofskoj mogućnosti hermeneutike, pravo pitanje zapravo glasi: kakva je hermeneutička mogućnost filozofije? U hermeneutici sve počinje pitanjem, no čini se da je i ona sama dovedena u pitanje, napose nakon sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada prestaje biti aktualnom. Nju obilježuje pozitivni skepticizam, koji pitanja postavlja tamo gdje ih zapravo i nema, smatra autor. Ako je pravo filozofsko pitanje ono o mogućnosti istine, a to pitanje može postaviti tek ispravno shvaćena hermeneutika, kako je dakle uopće moguće ući u filozofiju? U poplavi različitih filozofskih pravaca koji su se nakon gubitka važnosti hermeneutike u tzv. postmodernom dobu našli kao kandidati za ispražnjeno mjesto privilegirane filozofije, Komel ne vidi kandidata koji bi u poplavi tih alternativnih odgovora mogao zauzeti povlašteni položaj. On smatra da hermeneutika ne može biti alternativni odgovor na pitanje o mogućnosti filozofije, niti nametnuti drukčiji odgovor na filozofiju, nego mora biti principijelno kritičko mišljenje. Zbog kritičke pozicije, precizne argumentacije i upućenosti u recentnu literaturu Komelov se tekst svakako isplati pročitati.

Bez radikalnih promjena

U uvodnom komentaru uz prvi broj stoji da je osnovni cilj časopisa promicanje filozofije. Racionalna dinamika izlaženja, praćenje filozofske struke i posredovanje filozofskih rasprava izvan naše sredine trebali bi biti dometi i planovi ove publikacije. Zahtjev da se ne protežira nijedna određena filozofska škola, da se prilozi objavljuju na nekoliko svjetskih jezika te da se ostaje otvoren »za sve priloge koji prođu kompetentno vrednovanje« svakako je pozitivno razmišljanje. Ali nije sasvim jasno što znači »mislimo da postoji potreba za jednim filozofskim časopisom na hrvatskom jeziku«? Kao da u nas već ne postoji znatan broj filozofskih časopisa, neki i s višedesetljetnom tradicijom i konstantnom kvalitetom priloga. Ako je pak riječ o elipsi u kojoj je izostavljena riječ drukčijim, stvar je razumljivija, ali ne odgovara stanju stvari: časopis, unatoč zanimljivosti i kvaliteti, ne izlazi iz okvira tradicionalna bavljenja filozofijom te ne donosi radikalne promjene u njezinom shvaćanju i uređivačkoj koncepciji. To, uostalom, i nije slabost: pod uvjetom da radikalnost i suvremenost shvatimo kao terminus technicus, a ne vrijednosnu kategoriju. U tom bi se smislu podjela na analitičku i kontinentalnu filozofiju, koja se spominje u uvodniku mogla shvatiti tek kao okvirna i nipošto operabilna podjela, koja ne odgovara stvarnom stanju stvari, te ujedno našu filozofsku scenu čini ozbiljnijom i stručnijom negoli ona, uopćeno govoreći, zaista jest. »Prolegomena« stoga nije filozofsko mjesto diferencijacije ili različitosti, no u kontekstu rastućega domaćeg trenda pokretanja novih filozofskih časopisa ona je svakako pozitivna činjenica.

Tonči Valentić