Japanska leptirica Hayashi

Japanska leptirica Hayashi

Giacomo Puccini, Madama Butterfly, Arthaus Musik, 143 minute

Kada je 1900. otputovao u London kako bi prisustvovao primijeri Toske, Giacomo Puccini već je bio poznati operni skladatelj iza kojeg je bilo pet opernih djela. Nakon prvenaca Le Villi (1884) i Edgar (1889) uslijedio je veliki uspjeh Manon Lescaut (1893), kojom stječe međunarodnu slavu i koja znači početak suradnje Puccinija i dvojice libretista Giuseppea Giacosa i Luigia Illike, koji su zaslužni i za libreto njegovih narednih opera La Bohéme (1896) i Tosca (1900). Boraveći u Londonu Puccini je u kazalištu odgledao tragičnu jednočinku Madame Butterfly američkog dramatičara Davida Belasca (1859-1931) i prepoznavši u njoj veliki emotivni naboj odlučio prema tom djelu skladati svoju sljedeću operu. Godine 1901. sklopio je ugovor s Belascom i izradu libreta povjerio Giacosu i Illiki. Njihov libreto napisan za tri čina Puccini je oblikovao spojivši drugi i treći čin u cjelinu, međusobno ih odvojivši tek tihom scenom bdjenja. Zbog nepredviđenih okolnosti rad na Madama Butterfly potrajao je do kraja 1903, a praizvedba u veljači 1904. bila je jedan od najvećih opernih promašaja. Duboko razočaran zbog neuspjeha Puccini je preradio operu. Nova, kraća, verzija imala je tri čina, Intermezzo i dodanu tenorsku ariju Addio fiorito asil u trećem činu. Tek nova, dodatno skraćena, verzija koja je praizvedena u Parizu 1906. konačni je oblik opere danas česte na opernim pozornicama diljem svijeta.

Operna produkcija Madama Butterfly koju možemo vidjeti na ovom DVD-u posjeduje nekoliko posebnosti. Nastala je 1986. u milanskoj Scali, na istom mjestu na kojem je više od osamdeset godina prije toga tako neslavno započela pohod svjetskim pozornicama, pod redateljskim vodstvom Japanca Keite Asarija. Osim posebnosti u kreiranju pojedinih prizora, rasvjeti i scenskom pokretu, predstava se odlikuje efektnim likovnim rješenjima posebice Intermezza (ples sjena) i samoubojstva Cio-Cio-San (krv je dočarana crvenom lepezom na bijelom kimonu i izmicanjem bijelih prekrivki poda, ispod kojih se ukaže crvena podloga). Kreiranju uvjerljiva japanskog ozračja pridonijele su i dvije solistice s Dalekog istoka — japanska sopranistica Yasuko Hayashi u naslovnoj ulozi te korejska mezosopranistica Hak-Nak Kim u ulozi Suzuki. Dirigentsko ravnanje Lorina Maazela precizno oblikuje fine minijature uklopljene u opernu partituru obojenu egzotičnim zvukom, dok odlična suradnja sa solistima omogućuje iznimne pjevačke kreacije. Uz uspjelu glumačku kreaciju Cio-Cio-San pjevački sjajne Yasuko Hayashi, velik prinos visokoj kvaliteti cjelokupne izvedbe dali su i Hak-Nak Kim, Peter Dvorsky (uvjerljivi Pinkerton) i Giorgio Zancanaro (Sharpless).

Za jednostavnu i funkcionalnu scenografiju (kuća u kamenom vrtu sastavlja se pred očima gledatelja prije početka same predstave) koja tijekom predstave doživi tek minimalne izmjene zaslužan je Ichiro Takada, a efektni kostimi kreatorski su rad Hane Mori.

Goran Ivaniš