Vijenac 227

Glazba

CD pop/rock

Hitmejkeri iz sjene

En face, Best of En face (12+4), Dallas Records

CD pop-rock

Hitmejkeri iz sjene

En face, Best of En face (12+4), Dallas Records

Već uhodana inozemna diskografska praksa koja se poziva na objavljivanju best of albuma u posljednjih je nekoliko godina vrlo dobro pustila korijene i u nas. Iako se vrlo često takvi marketinški potezi mogu okarakterizirati kao, s jedne strane, želja za zaradom na temeljima bolje prošlosti, a s druge kao težnja za umjetnim preživljavanjem u burnoj glazbenoj svkodnevici. No, ponekad albumi najboljih pjesama itekako imaju smisla, a takav je slučaj s najnovijim diskografskim uratkom riječke grupe En face, koji funkcionira kao zbroj 12+4, odnosno nudi dvanaest starih hitova i četiri potpuno nove pjesme. Opravdanost takve kompilacije najbolje je objasniti činjenicom da su mnogobrojne kvalitetne pjesme En facea ostale razbacane na pet studjskih albuma, koji se ne mogu lako nabaviti u prodavaonicama. Tek s odmakom od nekoliko godina, a zahvaljujući ovoj kompilaciji, dobivamo neosporive dokaze o tome koliko su pjesme tihih i povučenih Riječana osvježile prilično trusnu i nezanimljivu hrvatsku pop-rock scenu sredine devedesetih godina. Iz drugog kuta gledano hrvatska je popularna glazba oduvijek, ne računajući potvrđene vrijednosti primjerice jednog Parnog valjka, muku mučila da izrodi kvalitetan main stream bend — a u En faceu smo bez pretjerivanja dobili kvalitetu upravo na tom području.

Nikad ne odustavši od naglašenag lirizma i često prenaglašene romantike (prilično slično kao i Neno Belan, samo je u njegovim pjesmama dominantna linija ranoga rock and rolla), En face su uspjeli napisati i odsvirati naramak vrlo pjevnih ljubavnih pjesma. Ali temelj njihova opusa ne duguje previše žešćem rocku, nego, što je prava rijetkost u nas, odsječku folk rocka onakva tipa kakav su ustanovili američki pioniri te fuzije The Byrds. Utjecaj folk rocka osjeća se i u učestaloj uporabi akustičnih gitara, ali tomu pridonose i tekstovi koji su umjesto poetske težine, uvijek nosili radije bogate harmonijske linije.

Album se otvara novom pjesmom Lola, koja je izvedena zajedno s Blagdan Bandom, a riječ je o aktualnom singlu i potencijalnom hitu. Slijedi najpoznatija pjesma grupe En face, S dlana Boga pala si, koju je pjevački pomagao Damir Urban, a o njoj je dovoljno reći da je najbolja vokalna suradnja nastala tijekom devedesetih godina. Svakako treba izdvojiti i odličnu pjesmu Debeli, koja jasno ocrtava sklonost frontmana i tekstopisca Sandra Bastiančića autoironiji. Osim Lole, od novih pjesama tu su i: Nasmiješi se ljepši je dan, Treba mi vremena i Stariji smo jedan dan, a sve one idu u prilog činjenici da grupa polako napušta prepoznatljiv snen ugođaj pjesama i okreće se nešto naglašenijem ritmu i dinamici. Sve u svemu riječ je o dobro zaokruženoj kompilaciji na kojoj riječki hitmejkeri iz sjene nude dobar presjek dosadašnjega rada, ali i natruhe onog što od njih možemo očekivati na novom albumu koji bi trebao izaći sljedeće godine.

Goran Jovetić

Vijenac 227

227 - 14. studenoga 2002. | Arhiva

Klikni za povratak