Dani Orisa 2002

Dani Orisa 2002

U Zagrebu su 26. i 27. listopada održani Dani Orisa 2002. To događanje međunarodnoga karaktera sa svrhom predstavljanja vodećih svjetskih arhitekata hrvatskoj sredini ustanovila je prošle godine tvrtka Arhitekst, izdavač časopisa za arhitekturu i kulturu »Oris«, po kojem je manifestacija i dobila ime. Prvoga su dana predavanja o vlastitom stvaralaštvu održali Kengo Kuma (1954), nova japanska arhitektonska zvijezda globalnog značenja, o kojem više možete pročitati na četrdesetoj stranici, zatim Penezić i Rogina, kao predstavnici hrvatske arhitekture, te Španjolac Alfredo Arribas (1954), znamenit po interijerima kultnih barcelonskih mjesta, kafića Velvet i diskoteke Gran Velvet, koji je iscrpno prikazao proces nastajanja dvaju recentnih ostvarenja — Paviljona Seat u njemačkom Wolfsburgu i Centra obiteljske zabave u talijanskom Bariju. Iako najavljen, nije se pojavio William J. R. Curtis, ugledni engleski povjesničar i kritičar arhitekture. Drugog dana nastupili su Jose Antonio Martinez Lapena (1941), autor brojnih suptilnih intervencija u zaštićenim povijesnim cjelinama (kuća Mas u Barceloni, pokretne stube La Granja u Toledu, nagrađene 2001. čuvenom Mies van der Rohe Award), realiziranih u zajedništvu s dugogodišnjim partnerom Eliasom Torresom Turom, zatim je bečki arhitekt Dieter Henke (1952) pokazao izbor iz bogata opusa realizacija u suradnji s Martom Schreieck (stambena zgrada Frauenfelderg u Beču, Fakultet socioloških i ekonomskih znanosti u Innsbrucku, bečka gimnazija 1220 i dr.), a na kraju je slovenski arhitekt Nande Korpnik (1962), izlaganjem o svojim ostvarenjima pod naslovom Čista romansa, na duhovit način iznio svu bremenitost i poteškoće u prakticiranju arhitekture, bliske i dobro poznate osobito našim arhitektima. Dani Orisa pobudili su veliko zanimanje u hrvatskoj arhitektonskoj javnosti. Mala je dvorana KD Vatroslav Lisinski bila pretijesna za sve zainteresirane, pa za sljedeću godinu organizatorima ostaju slatke muke pronalaženja veće dvorane odgovarajućeg kapaciteta.

Novo stanovanje u Beču

U Arhitektonskom centru Beča u tijeku je izložba pod naslovom 9=12 Novo stanovanje u Beču, koja prezentira koncept ogledne stambene izgradnje u bečkom kvartu Hütteldorf am Mauerbach. Novi model, koji promiče nove standarde na području subvencionirane stanogradnje, rezultat je eksperimentalne suradnje arhitekata, građevinske industrije i developera. Devet poznatih arhitekata ili tandema iz Njemačke, Austrije i Švicarske — Hermann Czech, Roger Diener, Max Dudler, Hans Kollhoff, Adolf Krischanitz, Peter Markli, Meili & Peter, Otto Steidle i Heinz Tesar, projektiralo je dvanaest kuća, svaka sa tri do četiri stambene jedinice, na osnovi master plana Adolfa Krischanitza. Inovativni i na tipološkoj i urbanističkoj razini, ti projekti predstavljau novi model gušće, ali još uvijek slobodnostojeće stambene izgradnje, za koju je krajobrazna arhitektica Anna Detzelhofer oblikovala vanjski ozelenjeni prostor kao zajednički okvir dvanaest različito interpretiranih volumena. Izložba je postavljena do 27. siječnja 2003.

Gehryjeva vinarija

Frank Gehry prvi se put u bogatoj karijeri suočio s izazovom projektiranja vinarije, i to u kanadskom Lincolnu, u srcu vinogradarstva Clos Jordan na poluotoku Niagara što ih zasnovaše Francuz Boisset i lokalna kompanija Vincor International za produkciju kvalitetnih bijelih i crnih vina. Pristupivši zadatku uobičajenom kreativnom slobodom, Gehry je oblikovao zgradu na nekoliko različitih razina, interpretirajući silu gravitacije što se koristi u procesu stvaranja vina. Prostor je podijeljen u proizvodne zone, povezane zamršenim sustavom zavješenih pasarela, natkrivenih prepoznatljivim Gehryjevim trademarkom — zakrivljenim metalnim krovom u kojem se zrcali okoliš. Ulaz u građevinu riješen je impozantnim holom dvostruke visine, na koji se otvaraju vinoteka, kušaonica vina, dvorana za sastanke i ovješena pasarela, a kojim dominiraju impozantni transparentni stupovi.

Libeskind za Toronto

Danielu Libeskindu, berlinskom arhitektu što se proslavio Židovskim muzejem u Berlinu, pripala je još jedna prestižna zadaća, naime dogradnja Kraljevskog muzeja Ontario (ROM) u Torontu, pete po veličini muzejske ustanove u Americi sa zbirkom od pet milijuna artefakata u rasponu od kosti dinosaura do bogate kolekcije dekorativnih umjetnosti. Libeskind je odnio pobjedu u drugom krugu nadmetanja trojice finalista, koji su odabrani u prvom eliminacijskom krugu između pedeset pozvanih arhitekata. Njegovo rješenje u obliku šiljate staklene prizme što razrezuje po uglu postojeću zgradu od cigle s početka prošlog stoljeća, prozvano Kristal, navodno je nadahnuto muzejskom zbirkom minerala. Dogradnja površine četiri tisuće četvornih metara udomit će ekstenziju izložbenoga prostora, muzejsku trgovinu i urede, a vrijednost intervencije procjenjuje se na sto dvadeset milijuna dolara s planiranim završetkom do 2006. godine.

Vinko Penezić