Vijenac 226

Mm

Televizija

Zabava i humor na kapaljku

Živi zid, zabavna emisija, ur. Bruno Kovačević, vod. Bojana Gregorić i Mirko Fodor, HTV

Televizija: Živi zid, zabavna emisija, ur. Bruno Kovačević, vod. Bojana Gregorić i Mirko Fodor, HTV

Zabava i humor na kapaljku

Svaka čast glumicama na strpljivosti i smirenosti dok su odgovarale na glupa pitanja kao što su: Je li vam bilo neugodno skinuti se ispred kamere, kakav je osjećaj kad djevojka ljubi djevojku, i ostale grozote

Nakon što je odmaknulo nekoliko izdanja nove zabavne emisije Živi zid, može se konkretno suditi o njezinoj kvaliteti. Nema dvojbe da je dobar dio ideja u novu emisiju prenesen iz Nogometne televizije, koju smo na malim ekranima gledali ovoga ljeta za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva, ali pokušalo se i ovaj put oponašati naše susjede Talijane, koji su nenadmašni u zabavnom programu, odnosno, točnije preuzeto je dosta toga iz emisije Domenica in. Na kraju taj umjetno sklepani hibrid nudi čitavu paletu tema, ali rezultat, odnosno zabava, nekako izostaje.

Posebno je zanimljivo što se kroz Živi zid u HTV-ov zabavni program uvukla autoiroija, kao posljednja slamka spasa koja bi trebala polučiti barem malo kvalitetna humora. Tako na samom početku emisije voditelji Bojana Gregorić i Mirko Fodor najavljuju sadržaj emisije; kao red glazbe, red razgovora, red humora, red sporta... To bi valjda trebalo biti duhovito jer je projekt ove emisije, kada još nije krenulo njezino emitiranje, bio najavljen kao 40 posto sporta, 40 posto zabave i 20 posto domaćeg i stranog humora. Ili bi duhovito trebalo biti to što se ne može smisliti nešto zabavnije.

U emisiji od 20. listopada Živi zid otvoren je kao i obično skečem Vilija Matule i Željka Vukmirice, a riječ je o humoru kakav nije uvijek smiješan. Uslijedio je pjevački nastup Josipe Lisac, koja je izvela nekoliko pjesama u vrlo zanimljivim novim aranžmanima. No, čini se da je bilo preskupo donijeti u studio pojačala i zvučnike, tako da je prateći Josipin bend morao glumatati da svira. Nakon događanja u studiju, pogledali smo snimljeni šaljivi intervju Joška Martinovića s Jasminom Stavrosom, a potom je popularni pjevač prema ideji autora intervjua odglumio u dva skeča zasnovana prema načelu skrivene kamere — rezultat je bio pristojan, ali daleko od toga da bi se gledatelj uhvatio za trbuh.

Nepripremljenost voditelja

Glavna zamjerka voditeljskom paru jest nepripremljenost. Tako je u razgovoru s Jiűuíjem Menzelom i njegovom pratiljom Olinkom Kelymanovom, bilo prilično nesuvislih pitanja, od kojih su upućeniji gledatelji sigurno crvenjeli u licu. Ali voditeljski se par nije dao smesti i sve su greške pokušali izokrenuti u zefrkanciju, što je stvaralo još lošiji dojam. Isto je bilo i poslije kada su u studio stigle Nina Violić i Olga Pakalović, povod je dakako bio film u kojem one glume, Fine mrtve djevojke. Svaka čast glumicama na strpljivosti i smirenosti dok su odgovarale na glupa pitanja kao što su: Je li vam bilo neugodno skinuti se ispred kamere, kakav je osjećaj kad djevojka ljubi djevojku, i ostale grozote. Nina i Olga su se svim silama trudile objasniti da spomenuti film ne tematizira isključivo istospolnu ljubav, nego da progovara o problemima kao što su konzervatizam, malograđanština, zavist i mržnja. Sve to Fodora i Gregorevićevu nije ni najmanje impresioniralo, čak su Ninu Violić prekinuli kada je duhovito rekla da je hrvatskim glumcima film hobi, s iznimkom Ive Gregurevića, što je bila jedina dobra šala u čitavoj emisiji.

Sportski prilozi u Živom zidu potpuni su promašaj. Koga bi, u sklopu neke zabavne emisije, uopće mogao zanimati izvještaj s nogometne utakmice koju može pratiti na trećem programu? Uistinu nevjerojatno, još ćemo doživjeti da na sva tri programa istodobno gledamo iste stvari. Emisija je zaključena prilogom ekipe koja se naziva Men in Black, te su oni u razgovorima s našim trofejnim veslačima pokazali kao je taj sport zanemaren od sponzora i drugih financijaša, ali se usprkos tome i dalje postižu sjajni rezultati. Prilog je korektno novinarski odrađen, ali to nije bilo ni najmanje smiješno, što je bila namjera, a tako je najavljeno.

Goran Jovetić

Vijenac 226

226 - 31. listopada 2002. | Arhiva

Klikni za povratak