Uvijek si mi draga bila...

»Balcanis«, revija za kulture, gl. ur. Aleš Čar, br. 4, Ljubljana, jesen 2002.

Potreba za razmjenom informacija i uspostavljanjem kulturnih veza unutar nekad jedinstvena područja bivše Jugoslavije rezultirala je pokretanjem ovoga časopisa bez granica, koji nam četiri puta godišnje predstavlja zbivanja u kulturi pojedinih država toga područja. Takvo objedinjavanje različitih ideja, stavova i umjetničkih koncepata unutar jedne tiskovine zanimljivo je i može biti poticajno ponajprije zbog mogućnosti usporedbe kao i razmjene mišljenja s nekim s kime se, bez obzira na pojedine razlike i specifičnosti koje danas nosi svaka država, dijeli određena zajednička prošlost.

Takva međusobna propitivanja i suradnje bitne su ponajprije za kvalitetnije usmjeravanje ka daljem razvoju svakog sudionika ovoga dijaloga. Premda se to pokazuje kao glavni cilj časopisa, u njemu se ipak naslućuju dva smjera — ka dvama različitim vremenima. Prvi, nedvojbeno vredniji i kvalitetniji, bavit će se sadašnjošću i tim dijelovima ovaj nas časopis informira i donosi niz priloga među kojima treba spomenuti intervjue, tekstove posvećene recentnim događanjima u kazalištu i likovnim umjetnostima, kao i književnu rubriku Go! Read! koja donosi novu poeziju i prozu sa svih strana te zanimljiv primjer unakrsne kritike u kojoj uspješna izdanja recenziraju književni kritičari iz susjednih država. S druge strane, unatoč želji za uspostavom novih smjerova i relacija, dobar dio časopisa ipak odiše prošlošću. Naravno, tu nije riječ o želji da se reanimira staro, no stanovit oblik nostalgije osjeća se u ne osobito potrebnoj opterećenosti tematikom kojoj je izvor u bivšoj državi, a koja će, osim u tekstovima koji se izravno bave takvim fenomenima (od sjećanja na stara vremena do ideje cyber-Jugoslavije) na različite načine biti i u većini priloga ovoga časopisa. Iako te ideje jesu dio opće svijesti, njihovo prizivanje u gotovo svakom tekstu izazvat će osjećaj zasićenja pri čitanju, a dobre priloge dodatno otežati značenjima koja nerijetko i nemaju neki konstruktivni učinak.

U duhu razvijanja međusobna razumijevanja i dijaloga, tekstovi časopisa objavljeni su na više jezika (slovenski, srpski, makedonski, engleski (?), hrvatski) što nipošto nije loša ideja, no ne i bez nedostataka — osim što pomalo usporava čitanje, na nekim dijelovima recepcija je zbog nerazumijevanja pojedinog jezika (ili pisma — npr. za nove generacije koje ćirilicu nisu učile u školama) posve otežana — neki će tekstovi, ovisno o čitatelju, uvijek ostati nepročitani, što dovodi do učinka suprotna željenu i paradoksa da, u namjeri brisanja kulturnih granica, čitatelj ponovo ostaje zarobljen onim što može razumjeti. Iako se prijevodi nekih tekstova mogu naći na web stranici časopisa, pitanje je koliko je takav multimedijski pristup praktičan za čitatelje, pa bi njihovo uvođenje (ili barem prevedenih sažetaka tekstova) u tiskovno izdanje bio dobrodošao dodatak. Na djelomičnu neprohodnost utjecat će i dizajn (Ajdin Bašić&Petra Krulc), koji otežava preglednost unutar časopisa.

Unatoč navedenim — popravljivim — nedostacima, »Balcanis« je časopis za koji postoji dobar razlog objavljivanja, kao i čitateljska publika, što su dobre predispozicije da se razvije u vrijednu publikaciju.

Ljubica Ivanišević