Redateljski podbačaj

Redateljski podbačaj

Wolfgang Amadeus Mozart, Die Entführung aus dem Serail (Otmica iz Seraja), Arthaus Musik, 150 minuta

Austrijski car Joseph II. u proljeće 1781. zatražio je od Mozarta da na njemačkom jeziku sklada Singspiel, čija je premijera prvotno planirana za rujan iste godine prilikom posjete ruskog princa Beču. Libretist Johann Gottlieb Stephanie (1741-1800) predložio je Mozartu da uglazbi jedan od brojnih tada vrlo popularnih ’turskih komada’, Belmont und Konstanze ili Die Verfübrung aus dem Serail Cristopha Fridricha Bretznera. Libreto je dovršen 30. srpnja, a do 22. kolovoza Mozart je skladao prvi čin. Budući da je posjet ruskog princa odgođen za svibanj 1782, novodobiveno vrijeme Mozart je iskoristio kako bi detaljno razradio opernu radnju i prilagodio djelo vokalnim sposobnostima interpreta. Skladateljski rad dovršen je 30. svibnja 1782, a na premijeri 16. srpnja Otmica iz Seraja doživjela je ovacije.

Za razliku od Mozarta, koji je dobro poznavajući svoje djelo ali i ukus ondašnje publike odabrao primjereni redateljski pristup, to se na žalost ne može reći za Hansa Neuenfelsa — redatelja snimku čije predstave možemo vidjeti na ovom DVD-u. Neuenfels sam opisuje svoj redateljski pristup riječima: »Ne želim da ono što se događa na pozornosti u cijelosti odgovara glazbi. Radije želim ilustrirati socijalno i povijesnu okruženje i prebaciti to u sadašnjost.« Takav pristup ponekad može rezultirati intrigantnim iščitavanjem djela u današnjem kontekstu, no u slučaju Otmice iz Seraja postavljene na pozornici Staatsoper Stuttgart, rezultirao je — promašajem. Naglašavanje naivnosti dramske radnje uvođenjem glumca uz svakog pjevača, glumca koji ne izgovara samo originalni govorni tekst već komunicira sa svojim pjevačkim dvojnikom, ali i ostalim likovima opere — uistinu može zadovoljiti samo vrlo mali broj poklonika lijepe Mozartove glazbe.

Energija koju su u svoje interpretacije unijeli pjevači Catherine Naglestad, Kate Ladner, Mattias Klink i Heinz Gohring, kao ni visoka likovnost cijele predstave nisu dovoljni da pokriju redateljske nedostatke i gledanje predstave pretvore u nešto više od želje za što bržim zaboravom.

DVD slika i zvuk vrlo su dobre kvalitete i vjerno prenose zbivanja na pozornici. Od posebnih dodataka DVD, osim mogućnosti gledanja opere s titlovima na nekoliko jezika, nudi i prilog u kojem se predstavljaju likovi opere i njihovi interpreti te mogućnost praćenja sadržaja opere na ekranu. Izdanje prati knjižica s podacima o autoru, djelu i njegovu sadržaju te izvođačima.

Goran Ivaniš