Vijenac 226

Opera

METROPOLITAN

Pogled na četverogodišnji Ring

METROPOLITAN

Pogled na četverogodišnji Ring

slikaStuttgart Opera u Stuttgartu osamnaestog je listopada zaokružila projekt koji je započeo još 1998. Naime, svake je godine izvela jednu operu iz tetralogije Prsten Nibelunga Richarda Wagnera, a ove je godine izveden Sumrak bogova u režiji Petera Konwitschnyja. Kritičari nisu bili pretjerano oduševljeni idejom da svaku operu režira drugi redatelj. Time je, naime, narušena cjelovitost ciklusa, a svaki je redatelj svojoj operi pristupio na drukčiji način. Ipak, sve su četiri opere imale dva zajednička aspekta: erotiku i humor. Erotika se osjećala između Rajninih kćeri i Albericha u Rajninu zlatu (redatelj Joachim Schlömer), kao i u Walküri (redatelj Christof Nel), gdje su čuvene ratnice više sličile prostitutkama nego božanskim bićima. No što se više bližio finale Siegfrieda (redatelj Jossi Wieler), bilo je jasnije da je humor preuzeo primat: Brünnhilde nije zaspala na litici nego u luksuznoj spavaćoj sobi. Jedino se Sumrak bogova pridržavao tradicionalizma. Sve su opere snimljene i biti će emitirane 2003. godine (EuroArtsMusic), a nakon toga i dostupne na DVD-u.

Aplauz Smrtonosnom cvijeću

Berlin Grofica Malaspina prevari muža, a služavka prenese grofu da je prevaren. Malaspina mora snositi posljedice i postaje žrtvom. To je kratki sadržaj suvremene opere Salvatorea Sciarrina Smrtonosno cvijeće, koja je premijerno izvedena u kazalištu Hebbel u Berlinu. Tihom prozračnošću Sciarrino je mnoge podsjetio na Debussyjeva Pelleasa i Melisandu. Nije samo glazba oduševila publiku, nego i pjevači: izvrsna Marta Rozsa u ulozi grofice, hladna i lijepa, upravo kako ju je Sciarrino zamislio, Jonathan de la Patz Zaens u ulozi mračnoga grofa, David Cordier kao zavodnik i Dorin Mara kao antipatična služavka. Kritičari su pohvale uputili i dirigentu Rüdigeru Bohnu, koji je sigurnom rukom vodio operu, i maštovitoj scenaristici Sabrini Hölzer. Praizvedba je završila beskonačnim aplauzom i ovacijama publike.

Nije za koncertnu izvedbu

slikaLondon Koncertna izvedba opere Pišući Vermeeru nizozemskog skladatelja Louisa Andriessena trebala je biti vrhunac serije koncerata koji su održani u South Bank Centreu u skladateljevu čast. Pokazalo se, međutim, da je bez raskošne scenografije glazba tog eklektičnog skladatelja odveć predvidljiva i često prazna. Opera, čiji je libreto napisao Peter Greenaway, govori o umjetniku Vermeeru koji istodobno prima pisma od tri najvažnije osobe svog života: žene, punice i modela. Za razliku od glazbe, Greenawayev je libreto nadahnut, a zanimljivo je da su svi izvođači dali maksimum u prikazu opere. Sopranistica Barbara Hannigan čak je samu sebe pratila na harfi, dok je pjevala citat iz Mein junges Leben Pieterszoona Sweelincka. Odlične su bile i Susan Narucki kao Vermeerova žena i Susan Bickley kao punica. Uglađeno sviranje orkestra London Sinfonietta i izvrstan zbor sastavljen od pjevača iz Synergy Vocals i New London Children’s Choir nadahnuto je vodio Reinbert de Leeuw. Na kraju su kritičari mogli samo uskliknuti: tako predana izvedba, a tako nekvalitetna glazba!

Baz Luhrmann režira La Boheme

San Francisco Bazu Luhrmannu (redatelj filmskog mjuzikla Moulin Rouge) nije bilo prvi put kada je 18. listopada prikazana njegova verzija Puccinijeve opere La Boheme. No za razliku od publike u Sydneyju prije deset godina, publika u San Franciscu točno je znala što očekuje: prebogatu scenografiju i kostimografiju, predstavu koja žari i pali energijom. To su i dobili, ali je La Boheme iz sredine 19. stoljeća preseljena u pedesete godine 20. stoljeća. Stoga su glumci i pjevači nosili T-majice, kožne jakne i pumperice, a gledatelji u prvom redu neugodno su se meškoljili kada su roleri i skateri izvodili vratolomije nekoliko centimetara od dirigentove glave. Opera je dočekana kao senzacija, a Luhrmannov san da tradicionalnu operu približi širokoj publici ostvario se. Premijeru je s uživanjem gledala i filmska krema, od Nicole Kidman, preko Andyja Garcije i Kevina Spaceyja, pa do Georgea Lucasa, zbog kojega je Luhrmann i odabrao San Francisco za svoj projekt.

Irena Paulus

Vijenac 226

226 - 31. listopada 2002. | Arhiva

Klikni za povratak