Nove stipendije za hrvatske znanstvenike

Nove stipendije za hrvatske znanstvenike

Programi Pakta o stabilnosti za jugoistočnu Europu pod naslovom Go East te stipendijski programi Roman Herzog su svojevrsna nadopuna dosadašnjim znanstvenoistraživačkim stipendijama, odnosno programu na kojem je do sada sto osamdeset ljudi iz Hrvatske otišlo na stipendije naše Zaklade u Njemačkoj

U Zagrebu je od 18. do 20. listopada na Arhitektonskom, građevinskom i geodetskom fakultetu održan 3. jugoistočnoeuropski simpozij Humboldtove zaklade pod naslovom Nove tehnologije kao sredstvo poticanja mira. U vezi s tim razgovarali smo s Manfredom Ostenom, glavnim tajnikom te Zaklade.

Manfred Osten rođen je 1938. u Ludwigslustu, a studirao je pravo, filozofiju, muzikologiju i književnost u Hamburgu i Münchenu. Godine 1969. doktorirao je pravo i ušao u njemačku diplomaciju, u okviru koje je radio u Francuskoj, Kamerunu, Čadu, Australiji, Mađarskoj i Japanu, nakon čega je vodio Odjel za istočnu Europu u službi za odnose s javnošću njemačke vlade. Godine 1995. izabran je za glavnog tajnika Zaklade Alexandera von Humboldta.

Koji su bili vaši motivi za organizaciju ovog skupa?

— Hrvatsku smo izabrali kao domaćina za nas vrlo važna simpozija, koji je treći simpozij Humboldtove zaklade namijenjen znanstvenicima iz jugoistočne Europe koji su bili naši stipendisti. Na ovogodišnjem skupu okupljeni su predstavnici iz sedam zemalja jugoistočne Europe. Naš je simpozij organiziran kako bi se omogućila razmjena informacija i razmjena mišljenja, ponajprije na području prirodnih znanosti, ali i iz tehničkih znanosti.

Prvi takav simpozij, na kojem su bili predstavnici iz jugoistočne Europe, organizirali smo u svibnju prošle godine, i to u Sofiji. Drugi simpozij održan je u svibnju ove godine u Bukureštu. Tada smo se bavili ponajprije društvenim znanostima. Na ovom simpoziju okupljeno je osamdesetak znanstvenika, koji ponajprije razgovaraju s njemačkim znanstvenicima koji su ovdje nazočni, a dolaze iz prirodnih i tehničkih znanosti. Skup je mogućnost da se s njemačke strane proslijede informacije o mogućnostima istraživačkih znanstvenih boravaka u Njemačkoj, a također i stipendija za znanstveni rad u Njemačkoj. Riječ je pritom o informacijama koje nude predstavnici Humboldtove zaklade, ali i predstavnici udruženja donatora njemačke znanosti, kao i predstavnici njemačkoga saveznog ministarstva obrazovanja i znanosti i istraživanja. Kao četvrti tu su predstavnici Stipendijskog programa Roman Herzog, koji se izvodi u suradnji s Humboldtovom zakladom.

Ovaj simpozij za Humboldtovu zakladu, a isto tako i za humboldtovce, tj. bivše stipendiste Humboldtove zaklade koji dolaze iz zemalja istočne Europe, ima posebnu važnost iz nekoliko razloga.

Kao prvo, želimo osnažiti mrežu bivših humboldtovaca, bivših stipendista naše zaklade. To konkretno znači da želimo pružiti potporu znanstvenom dijalogu unutar same skupine humboldtovaca iz zemalja bivše Jugoslavije. Kao drugo, želimo pružiti potporu, poticati, stipendirati mlade znanstvenike iz Hrvatske. Također želimo da mladi znanstvenici iz ovog područja pravodobno uspostave veze i kontakte s njemačkom znanstvenom zajednicom. Isto tako želimo da znanstvenici cijele regije intenziviraju odnose s njemačkom znanstvenom zajednicom, i u tom smislu ovamo smo doveli nekoliko njemačkih znanstvenika koji u sklopu simpozija stoje na raspolaganju u sklopu pojedinih radionica.

Zašto je baš Hrvatska odabrana za održavanje simpozija?

— Mogao bih navesti nekoliko razloga i odgovora. Kao prvo, činjenica je da Hrvatska kao zemlja ima dugu znanstvenu tradiciju, a tu bih spomenuo Ruđera Boškovića, univerzalnoga čovjeka znanstvenika iz 18. stoljeća kojega se sjećamo istodobno kada je zvijezda Alexandera Humboldta počela sjati. Njihova je zajednička crta i širina koju oni dijele, a to je važan znanstveni i povijesni razlog zbog čega je simpozij ovdje organiziran.

Kao drugo, želio bih istaknuti činjenicu da su kandidati za naše stipendije koji dolaze iz Hrvatske bili iznadprosječno uspješni u usporedbi s kandidatima iz drugih zemalja. Tako u posljednjih pedeset godina imamo oko sto osamdeset hrvatskih znanstvenika koji su dobili znanstvenoistraživačke stipendije naše zaklade. Nadam se da će se ta brojka u budućnosti povećavati i da će oni slijediti tu već započetu pozitivnu tendenciju uspješna sudjelovanja u našim stipendijskim programima. Također se nadam da će se što više postdoktoranata iz Hrvatske natjecati za naše ponuđene stipendije.

Koji su konkretni preduvjeti za dobivanje vaših stipendija?

— Naš program stipendija obraća se svim mladim znanstvenicima iz svih zemalja i iz svih znanstvenih disciplina. Oni se mogu u bilo koje doba natjecati za stipendiju, natječaj nije vremenski ograničen. Što se tiče poznavanja stranih jezika, u prirodnim i inženjerskim znanostima preduvjet je samo engleski, a njemački se traži kao preduvjet za društvene znanosti, i to zato što bi poznavanje njemačkoga bilo važno za realizaciju konkretnog projekta kojim će se baviti naš stipendist. Dobna je granica do četrdeset godina, stipendist mora imati doktorsku titulu, a isto tako preduvjet je da je već u stranim publikacijama objavljivao stručne članke. Naša komisija, koja odlučuje o prihvaćanju ili odbijanju kandidatura, sastaje se tri puta godšnje i prije svega pazi na to, što je glavni uvjet za dobivanje stipendije, da kandidat može predočiti određeni znanstveni i istraživački projekt, odnosno projekt koji je planiran zajedno s njegovim njemačkim domaćinom koji će ga tamo primiti. To mora biti znanstvenik iz Njemačke i taj projekt mora se odnositi na neko vremensko razdoblje od šest do najviše dvadeset četiri mjeseca.

Kakvo značenje za vas ima okupljanje bivših korisnika stipendije?

— Još jedan od razloga zbog kojega se ovdje dobro osjećamo kod vas kao suorganizatori simpozija jest činjenica da Hrvatska u toj europskoj obitelji humboldtovaca, bivših stipendista naše Zaklade, ima posebno važnu ulogu. Od ponovnog osnivanja Humboldtove zaklade 1953. godine, u posljednjih pedeset godina imali smo mogućnost da uspostavimo svojevrsnu mrežu koja se sastoji od dvadeset pet tisuća naših bivših stipendista, a čine je znanstvenici iz sto trideset i pet zemalja. Među tih dvadeset pet tisuća pripada i trideset četvero nobelovaca, a i ove godine imamo dvojicu nobelovaca koji su naši bivši stipendisti, a dobili su nagradu za područje fizike i kemije. Humboldtovci u Hrvatskoj osnovali su klub humboldtovaca koji ove godine slavi desetu godinu postojanja. S tim povodom održana je svečana manifestacija na kojoj sam informirao javnost da humboldtovci zauzimaju vrlo važne položaje u vašoj zemlji i vrlo su istaknuti na polju znanstvenog rada. Pozdravnu riječ održao je humboldtovac na kojega smo posebno ponosni, hrvatski ministar znanosti i tehnologije Gvozden Flego. U sklopu našega simpozija predavanje je održao Ivan Ilić, bivši hrvatski veleposlanik u Moskvi, Bonnu i Beču te savjetnik predsjednika Vlade Republike Hrvatske. Naveo bih još Zorana Jašića, također bivšega hrvatskog veleposlanika u Njemačkoj. To su samo neki od primjera vrlo važnih i istaknutih humboldtovaca u Hrvatskoj.

Upravo jedan od razloga zbog kojeg imamo vrlo koristan dijalog s humboldtovcima i mogućnosti organiziranja ovakvih simpozija na jednostavan način, a ujedno i ono što razlikuje našu Zakladu od svih drugih institucija na svijetu i što bih nazvao našim trademarkom, očuvanje je doživotnoga dijaloga, kontakta s humboldtovcima diljem svijeta. Petnaest posto proračuna naše Zaklade troši se za očuvanje trajnoga kontakta s humboldtovcima u svim zemljama svijeta. To je činjenica koja nama u bitnom olakšava organizaciju skupova kao što je ovaj u Zagrebu.

Kakav je profil hrvatskih humboldtovaca, odnosno iz kojih znanstvenih područja oni pretežno dolaze?

— Posebno nam je drago da postotak humboldtovaca koji dolaze iz društvenih znanosti posebno visok što se tiče Hrvatske, znatno viši nego svjetski prosjek u toj mreži humboldtovaca. Njih ima čak trideset sedam posto. Nešto su malo ispod prosjeka znanstvenici koji dolaze iz inženjerskih znanosti, pa se nadamo da će se ubuduće više ljudi iz tog područja natjecati za naše stipendije. Isto tako vrlo nam je drago što je u posljednjih deset godina trend uspješna kandidiranja za naše stipendije kandidata iz Hrvatske u uzlaznom trendu i nadamo se da će se ta tendencija nastaviti. U proteklih deset godina imali smo trideset sedam uspješnih kandidatura za stipendije iz Hrvatske.

Možete li nam nešto reći o novijim njemačkim programima stipendiranja?

— Programi Pakta o stabilnosti za jugoistočnu Europu pod naslovom Go East te stipendijski programi Roman Herzog su svojevrsna nadopuna dosadašnjim znanstvenoistraživačkim stipendijama, odnosno programu na kojem je do sada sto osamdeset ljudi iz Hrvatske otišlo na stipendije naše Zaklade u Njemačkoj. Spomenut ću neke od najvažnijih točaka tih programa. Kao prvo, naveo bih nešto što je vrlo zanimljivo, a to su stipendije za hrvatske znanstvenike, odnosno stipendiste koji se već nalaze u Njemačkoj kao stipendisti na temelju dosadašnjega programa, kojima dajemo stanovit iznos sredstva da se nakon svog istraživačkog boravka u Njemačkoj vrate u Hrvatsku i svoju znanstveno istraživačku djelatnost nastave ovdje.

Ono što želimo spriječiti jest da takva stručna, znanstvena radna snaga, nakon stipendijskoga boravka u Njemačkoj, ode u neke treće zemlje u zapadnoj Europi ili u SAD. Mislimo da je u ovom smislu vrlo važno pružiti poticaj, omogućiti potporu za Hrvatsku i zemlje jugoistočne Europe kako bi te zemlje same razvijale svoje znanstvene potencijale, koji su već vrlo veliki. To je prva vrsta stipendija, koju bismo mogli nazvati stipendijom za znanstvenike povratnike. Riječ je o iznosu od petsto eura mjesečno, koji se plaćaju u roku od godinu dana. To znanstvenicima omogućuje jednostavniji povratak u Hrvatsku i nastavak znanstvenoga rada.

Kao drugu vrstu novih stipendija mogu navesti ono što mi zovemo partnerstvom instituta. Riječ je o mogućnosti da se humboldtovcima koji žele surađivati s njemačkim znanstvenim institucijama omogući iznos od najviše pedeset tisuća eura kako bi se uspostavilo partnerstvo na razini znanstvenih institucija, dakle njemačkih institucija i određenih institucija u Hrvatskoj. Taj novac namijenjen je suradnji na toj razini, npr. razmjeni mladih znanstvenika, odnosno kupnji uređaja koji su potrebni za znanstvena istraživanja. Isto tako, od tog novca mogu se pokrivati troškovi putovanja i sl.

Kao treću mogućnost spomenuo bih onu vrstu financiranja koju zovemo Go East, to je zapravo novac koji mi odobravamo za posjete njemačkih domaćina hrvatskih stipendista koji odlaze u Njemačku. Tim se programom financira mogućnost da njihovi domaćini, njemački znanstvenici, na određeno kraće vrijeme dođu u Hrvatsku i održe predavanja, da se susretnu s kolegama, drugim hrvatskim znanstvenicima, vodeći pritom znanstvene razgovore.

Kao četvrtu skupinu financiranja spomenuo bih ono što mi zovemo Humboldt colegues. To je instrument koji su primijenili politolozi u Hrvatskoj prošloga mjeseca. Riječ je o iznosu od najviše dvadeset tisuća eura za naše humboldtovce koji žele u Hrvatskoj organizirati neku znanstvenu konferenciju, simpozij, i koji na tu konferenciju žele pozvati znanstvenike iz Njemačke ili susjednih zemalja, pri čemu je poželjno da takva konferencija bude na interdisciplinarnim osnovama. Ono što je bitno jest da sama inicijativa potekne od bivših humboldtovaca.

Vašim skupovima Hrvatsku smještate u okvir jugoistočne Europe, iako ona sama sebe definira ponajprije kao srednjoeuropsku, a potom i mediteransku zemlju. Jeste li imali poteškoća u vezi s tim okvirom?

— Nije bilo nikakvih poteškoća. Zaklada Alexandera von Humboldta na osnovi svog statuta prema kojem ostvaruje programe u proteklih pedeset godina rukovodi se samo vrsnoćom znanstvenika i njihova rada, neovisno o političkim ili etničkim okolnostima i zadanostima. Ono što mi radimo jest pružanje potpore pojedincima, individuama, a ne projektima koji bi imali neki politički predznak. To je vrlo povoljan i poseban položaj i mi zato nemamo nikakvih političkih poteškoća sa zemljama iz kojih dolaze stipendisti.

Zaklada Alexandera von Humboldta u proteklih pedeset godina igra svojevrsnu pionirsku ulogu za dijalog sa zemljama iz koje dolaze naši stipendisti, i to prije nego što su uopće bili uspostavljeni službeni diplomatski odnosi s tim zemljama. Uzmimo primjer Hrvatske, s kojom uistinu imamo dugu suradnju, koja potječe iz doba prije Drugog svjetskog rata, još i u 19. stoljeće To je tradicija naše suradnje i mi nismo vidjeli nikakav pokušaj utjecaja sa strane nekih političkih struktura ni u Rumunjskoj, ni u Bugarskoj, ni u Hrvatskoj, dakle u tri zemlje gdje su organizirani naši simpoziji. Štoviše, naišli smo na vrlo veliku otvorenost i spremnost na suradnju.

Razgovarao Goran Ivaniš