Graditelji imaginarnoga

Graditelji imaginarnoga

Djelo njegovih ruku — na kojem je radio svakodnevno od svoje četrdeset i treće do sedamdeset i sedme godine života, pune 33 godine (1879. do 1912) — Idealna palača u Hauterivesu sažimlje u sebi različite stilove i teme, koje su mu bile bliske i drage. Njegovo su djelo visoko cijenili nadrealisti, pisci, slikari i pjesnici, poput Bretona, Picassa, Tinguelyja..., koji su mu se iskreno divili. Nadrealisti su bili među prvima koji su otkrili i cijenili fascinantan svijet art bruta i autsajderskog stvaralaštva na ravnopravnoj razini s tzv. priznatom umjetnošću

Muzej suvremene umjetnosti u suradnji s Francuskim institutom obilježava 80-godišnjicu postojanja Francuskog Instituta u Zagrebu izložbom Idealne palače Poštara Chevala iz Hauterivesa.

Zahvaljujući financijskoj potpori Ministarstva kulture RH, napose zalaganjem zamjenice ministra kulture, gospođe Biserke Cvjetičanin, razumijevanjem Gradskog ureda za kulturu grada Zagreba i posebno Francuskog instituta u Zagrebu i njegova donedavnog direktora gospodina Roberta Horna, ova već dugo planirana izložba, konačno će u studenom ove godine biti prikazana u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti na Gornjem gradu.

Ova multimedijska izložba pod naslovom Gdje san postaje stvarnost Društva za istraživanje imaginarnog i prostora (A. R. I. E.) iz Hédouvillea autora Clovis i Claude L. Prévost na dojmljiv način ispričat će nam priču o fascinantnoj građevini Poštara Chevala, tom najslavnijem djelu graditeljstva autsajdera u Europi s početka prošloga stoljeća.

Kurioziteti na izložbi

Posebni kuriozitet izložbe hologramska je restitucija jednog dijela Palače, koja će biti postavljena u zamračenoj prostoriji muzeja. Hologram je zapravo »skulptura višebojne svjetlosti koja lebdi u tami«. Ono što će se vidjeti zapravo je dvostruka svjetlosna slika Idealne palače, što omogućuje efekt čudesne vizije »čiste prostorne prisutnosti svjetlosti u duginim bojama«, kao jedan mogući način vanjske percepcije zbiljske halucinacije. Posjetilac će se u tom prostoru fizički naći u području sna i nestvarnog.

Izložbu prate projekcije nekoliko videofilmova, koji na posebno atraktivan način predstavljaju čudesne prostore graditelja imaginarnog. Osim Ferdinanda Chevala i njegove Idealne palače, tu su filmovi još nekih slavnih lokaliteta francuskih graditelja-autsajdera, poput Gospodina G.-a, Chomoa, Picassietta i drugih, koji su predstavljeni i fotografskim panoima njihovih djela.

»Mnogo prije pokreta dade i nadrealizma, Poštar Cheval ostvario je svoj prostor utopije. Njegova Idealna palača istovremeno je srodna vrtovima iluzija 17. stoljeća u Europi, baroknom deliriju jednog Gaudija, kao i beskonačnoj kući Kieslera (1933)...

Ona prethodi Merzbauu Kurta Schwittersa u Njemačkoj (1930), inspirira Tinguelyja kada on gradi svoje Kiklopovo oko u šumi Millery u Francuskoj, bliska je ekspresionističkim arhitektima koji sanjaju o izgubljenom raju poput Bruna Tauta (1920) ili Hansa Poelziga«. (...)

(Ulomak iz knjige: Od Poštara Chevala do moderne umjetnosti — Pierrea Chazauda, Editions du Mandala, 1991)

Ferdinand Cheval (1836-1924) bio je običan seoski poštar koji je više od dvadeset i pet godina pješice obilazio mjesta svojeg rodnog kraja raznoseći poštu u pokrajini Drôme, u središnjoj Francuskoj. Djetinjstvo je proveo u Charmesu, gdje se rodio 1836. Obrazovanje mu je bilo oskudno. Gonjen znatiželjom, poslije je učio sam i čitao sve što mu je došlo pod ruku.

Bilo je to davnih godina oko polovice 19. stoljeća, u doba kada se malo putovalo, ali postojale su knjige o svjetskim čudesima, postojale su marke na pismima iz dalekih zemalja, pa je mladi Cheval gledajući ih i listajući knjige, u mislima putovao diljem svijeta.

Jednoga dana u travnju 1879, dok je pješice raznosio poštu u razna mjesta u krugu od otprilike 32 kilometra oko Hauterivesa, spotaknuo se o kamen neobična oblika, koji je privukao njegovu pozornost. Vidio je da takva živopisnog kamenja ima svuda naokolo i počeo ga je sakupljati i slagati u hrpice. Već je bio gotovo zaboravio svoj san o palači, ali sada je taj događaj smatrao božjom providnošću, a sebe pokornim izvršiteljem njegovih uzvišenih zamisli. »Evo moga sna!«, rekao je oduševljeno sam sebi. »Sada na posao!«. Od toga trenutka započinje njegova fascinantna priča o jednom snu koji će postati stvarnost: izgraditi će palaču iz bajke, jedinstvenu na svijetu.

Djelo njegovih ruku — na kojem je radio svakodnevno od svoje četrdeset i treće do sedamdeset i sedme godine života, pune 33 godine (1879-1912) — Idealna palača u Hauterivesu sažimlje u sebi različite stilove i teme, koje su mu bile bliske i drage. Tu se nalazi živopisna flora i fauna iz poznatih i nepoznatih krajeva, daleke civilizacije, zamišljena putovanja, povijesne priče i mitovi, religijski zanos i težnja za besmrtnošću. U kamenu su isklesani mnogi citati iz poezije, Biblije ili drugih knjiga, njegovi vlastiti stihovi i izreke koji svi odišu jedinstvenom idejom svjetskog bratstva, što mu se urezala u sjećanje još iz mladosti, te će on u palaču inkorporirati elemente različitih građevina s raznih krajeva svijeta, pomiješat će razne stilove, religije i vjerovanja. Duboko je vjerovao da će njegovo djelo postati još jednim od svjetskih čuda.

Specifičnosti palače

Cheval je pomno opisao svoj rad, pa čak dane i sate provedene u gradnji palače: »10 000 dana, 93 000 sati, 33 godine rada da bi se sagradilo to remek-djelo ljudske volje i strpljenja, te ingenioznosti inspirirane prirodom i snom« (...) »gdje sam želio počivati poput faraonskog poštara francuskih pošta...« (!)

Njegova palača sve je prije nego arhitektura. Ona ne slijedi nikakve egzaktne proračune, ni zakone gradnje. Nema pravih nacrta, ni statičkih izračuna. Postoji sačuvan samo jedan crtež koji je Cheval načinio kao skicu zamišljenih dijelova svoje građevine. On nije imao nikakvih graditeljskih iskustava, a nije bio ni zidar, ni kipar, ni slikar. Čini se prije kao da je u nekom deliriju sna koji je živio i na javi — uporno iz dana u dan, pune 33 godine, gradio golim rukama, kao da se nalazi u stanju transa, izazvana umjetničkom iracionalnom inspiracijom, s jedne strane nadahnut prirodom, s druge snom i vjerskim zanosom, koji ga je odnio u neke više sfere, daleko od realnog. Njegova je palača materijalizirani san, ona je fizički oblikovana poezija, vjera, mistika i ostavljanje traga ljudskog postojanja na Zemlji. Ona je prostorna skulptura u koju se može ući i izaći iz nje (Cheval je zamislio svoj grob unutar palače, kao mjesto svoga vječnog počinka). To je slika, skulptura i građevina istovremeno, kao sveobuhvatno djelo ljudskog uma, invencije i poetike, naivna i čudesna istovremeno.

Osobenjak, a ne čudak

Fascinira Chevalovo oduševljenje vlastitim djelom o čemu je ostavio svjedočanstva u pismima i vlastitim opisima svoga rada. U toj nevinoj i potpunoj fascinaciji otkriva se njegova iskrena i jednostavna vjera u opravdanost njegovih muka, što je osobina mnogih autsajderskih stvaralaca, koje okolina koja ih promatra rijetko kada shvaća, te ih najčešće smatra čudacima. Njegovo svjedočanstvo treba promatrati u kulturološko-povijesnom kontekstu vremena i mjesta kada je djelo nastalo, da bi se shvatila sva fantastičnost i originalnost Chevalove invencije. Cheval se nije bavio umjetnošću. Njegov je cilj bio u iracionalnoj kozmičkoj sferi božanskoga i vječnoga. Jedine dvije stvari koje je načinio bile su ta palača i vlastiti grob na župnom groblju Hauterivesa, koji je poslije sagradio (1913-1921) kada mu nisu dali dozvolu da se nakon smrti dade sahraniti u vlastitoj palači. Smatrao je da je time u potpunosti ispunio svoje ljudsko poslanje na Zemlji i da će se zahvaljujući tomu ponovno roditi u nekoj drugoj hemisferi.

Njegovo su djelo visoko cijenili nadrealisti, pisci, slikari i pjesnici, poput Andréa Bretona, Picassa, Tinguelyja..., koji su mu se iskreno divili. Nadrealisti su bili među prvima koji su otkrili i cijenili fascinantan svijet art bruta i autsajderskog stvaralaštva na ravnopravnoj razini s tzv. priznatom umjetnošću. Sam Cheval, kao stvarni osamljenik i neobrazovan čovjek, daleko od svih doticaja s kulturom i umjetnošću svojeg vremena, postao je pretečom i nadrealista i artbrutista, jer je davno prije njih uspio materijalizirati vlastiti san, stvorivši svoju fantastičnu palaču iz snova, vođen isključivo vlastitom imaginacijom i nekontroliranom podsviješću, nepokolebljivom voljom i mukotrpnim radom.

Nada Vrkljan-Križić