Fatalistički vestern

Fatalistički vestern

The Claim, Gospodar planina, red. Michael Winterbottom

Sierra Nevada kasnih 1860-ih — dvadesetak godina nakon Zlatne groznice; kada je gradski moćnik Dillon u stanju mladenačkog pijanstva prodao ženu i malenu kći za nešto zlata. Sada su one tu i potražuju svoja prava.

Adaptacija romana The Major of Casterbridge Thomasa Hardyja — autora i inače sklona portretiranju običnih, poštenih ljudi s pretrpljenim padom — moralnim i(li) financijskim; koji kroz njihove sudbine ukazuje na utjecaj industrijske revolucije u »kvarenju« ljudi. Redatelj Michael Winterbottom već je ranije baratao s Hardyjevim materijalom, ekranizirajući njegov Jude the Obscure, a inače je najpoznatiji po izvrsnom lanjskom 24 Hour Party People (Tulum od jutra do sutra), ali i slabašnom Dobro došli u Sarajevo. Ovdje se pak pokazao kao osoba nešto drugačijeg senzibiliteta, smještajući radnju Gospodara planina u snježnu Kaliforniju, dotičući teritorij i klasičnu atmosferu vesterna; te se spretno noseći i s konvencijama žanra i sa samim postavkama originalnog predloška, tvoreći jednu od rijetkih adaptacija koja funkcionira i kao dostojna inačica originala i kao slobodna reinterpretativna kreacija.

Nesputano i prirodno

Naime, Winterbottomova režija kreće se tako slobodno, nesputano i prirodno, da se lako mogu previdjeti i nedostaci — povremena monotona melodramatičnost solidnog TV-filma za nedjeljno popodne; pretvaranje važnijih klimaktičnih trenutaka na plošno i mlitavo puko zbivanje. No to daje šansu glavnim likovima da se razviju i pokažu kroz dozu enigmatske dostojanstvenosti, koja ih doduše katkad čini udaljenima od životnih mijena, koje doživljavaju s dozom rezignacije (a svakako bez pretjerane refleksije); dok je njihova strast — smještena u pusto sirovo okruženje — počesto samo mediokritetni pragmatizam. Pritom se dvije glavne teme —ljubav i novac, isprepleću i istražuju suptilno — pri čemu se veća strast ipak osjeća za novac negoli ljubav, čak i uz dva trokuta puna potencijala: Dillon-Elena-Lucia i Dalglish-Hope-Lucia. Jer »zahtjev« (kako bi glasio doslovni prijevod naslova filma) ne odnosi se samo na materijalne zahtjeve, već i one emotivne, koje likovi imaju jedni prema drugima. Žarka vatra strasti pritom pruža izvrstan kontrast snijegom okupanu zimskome pejsažu; među svoje karaktere umećući kako ikonografiju kakva zaboravljena usnula mitskog svijeta, tako i faustovski motiv prodaje duše đavlu (u ovom slučaju trampe obitelji za zlato), ali i didaktična naravoučenja moraliteta; baš kao i fatalističku dozu neizbježnosti sudbine.

Glumačke izvedbe su solidne, cast je dobro uigran kao ansambl; sa istovremeno odmjerenom i ekscentričnom izvedbom Mille Jovovich kao gradske madame — Lucie, ciničnim osmjehom Wesa Bentleya kao mladog konstruktora željeznice — Dalglisha (iz Vrtloga života), stamenom nazočnosti Petera Mullana kao Dillona, odnosno još jednom (prikladnom) rolom žene-djeteta krhke Sarah Polley kao njegove kćerke Hope (Put u Avalon, Guinevevre) i ljupkom pojavom Nastassje Kinski kao prodane supruge Elene; pred gledateljevim očima oživljavajući s ljubavlju i sugestivnošću ispričanu priču.

Katarina Marić