Zaljubljena publika

»Dubrovnik«, časopis za književnost i znanost, Matica hrvatska Dubrovnik, br. 1-2, Dubrovnik, 2002.

Prvi ovogodišnji (dvo)broj časopisa »Dubrovnik« otvara suvremena američka drama, točnije tekst Sanje Nikčević Zaljubljena publika i bijesni kritičari u kojem autorica kreće od hipoteze da je američka suvremena drama literatura, i to ne samo zato jer ima svoj otisak, fabulu, karakter i ostale elemente po kojima neko djelo pripada literaturi. U nastavku će Nikčević iznijeti dokaze kojima će potkrijepiti svoju tvrdnju da suvremena američka drama ima svoju koherenciju i kontinuitet razvoja u kojem se može očitati ponavljanje određenih strukturalnih karakteristika koje otkrivaju postojanje legitimnih pravaca. Za osnovno načelo prema kojem je izvršila znanstvenu klasifikaciju američke drame Nikčević je uzela odnos prema Američkom snu te izvršila podjelu na drame s realističnom i s metaforičkom tendencijom koje se pak dijele u potpravce. Realistična na afirmativnu i subverzivnu, a metaforička na teatar apsurda i nadrealnu dramu. U nastavku će više pažnje biti posvećeno afirmativnoj drami koju publika voli zato jer ta drama, afirmirajući američki san, odslikava svjetonazor identičan onome koji ima i publika. Kao prilog uz svoj teorijski rad Nikčević je odabrala dvije afirmativne drame (Naš grad Thortona Wildera — 1937 i Čelične magnolije Roberta Harlinga — 1987) koje se bave, u literaturi rijetkom, problematikom smrti kao sastavnim dijelom života. Za afirmativnu obradu teme potrebna je iznimna autorska vještina, što je vidljivo u obje drame nastale u vremenskom razmaku od pola stoljeća. Drame su objavljene u prijevodu Ivana Matkovića.

Drugu veliku temu ovog broja časopisa, Južnohrvatski otoci, uredio je Ivica Žile. Lijepi vrti morem plivajući vrlo su iscrpan rad Marije Kaštelan-Macan u kojem autorica analizira stanje na južnodalmatinskim otocma. Uz rad su objavljeni i tablični i tekstualni prilozi: Dubrovački otoci, hridi i grebeni; Statistički podaci o naseljenim dubrovačkim otocima; Prirodno kretanje stanovništva po otocima i naseljima; Zaštićna prirodna baština.

U otočnu skupinu Elafita ubraja sedam otoka: Olipu, Jakljan, Šipan, Lopud, Koločep, Daksu i Lokrum, a neke od njih možemo detaljnije upoznati kroz tekstove u ovom broju časopisa. Lokrum kao mjesto ladanja opisuje Stanko Piplović, a o Lokrumskoj povijesti, sadašnjosti i budućnosti piše Antun Ničetić. Koločep je predstavljen prilogom o njegovoj sakralnoj baštini (autor Vinicije B. Lupis) i kroz tri ljubavne priče (Slavica Stojan). Marijan Sivrić u svom prilogu govori o legatima crkvama i crkvenim bratovštinama na otoku Lopudu, ostavljenima u oporukama javnog notarijata u Dubrovniku. S pravilima pučke igre Na vaje, koja se na Lopudu igra na pješčanoj obali o Uskrsu — upoznajemo se iz pera Davora Mage. Veći južnodalmatinski otoci (Korčula, Mljet i Lastovo) također su dobili prostor u ovom broju časopisa.

Vrlo visoka kvaliteta »Dubrovnika« potvrđena je i ovim brojem, u kojem su neke od ilustracija objavljene na stranicama u boji (Lokrum, Koločep, te podvodni život u Velikom i Malom jezeru na Mljetu). »Dubrovnik« i dalje ostaje jedan od ponajboljih časopisa u izdanju udruga Matice hrvatske.

Sandra Cekol