Sunčevi bljeskovi

Antun Travirka, Alfred Petričić, monografija, Matica hrvatska Zadar, 2001.

Slikarstvo Antuna Petričića uvelike je obilježilo likovnu kulturu Zadra u drugoj polovici 20. stoljeća. Gotovo trideset godina, od kasnih četrdesetih od druge polovice sedamdesetih, njegovo se djelo držalo gotovo sinonimom za zadarsko suvremeno slikarstvo.

Monografija Alfred Petričićpodijeljena je u tri dijela. Prvi dio donosi iscrpan osvrt Antuna Travirke na Petričićevo slikarstvo. Travirka je dobar poznavatelj umjetnikova slikarskog opusa, koji prati više od četvrt stoljeća (autor je predgovora katalogu Petričićeve samostalne izložbe u Zadru 1976). U monografiji je reproducirano stotinjak slika i akvarela. Najdraži umjetnikov motiv jest pejzaž, kojem će se uvijek iznova vraćati lutajući najskrivenijim ambijentima zadarskog otočja i sunčanim bljeskom obasjanim Kornatima. Već na prvim platnima uočljiva je interpretativna sloboda oslobođena motivske dosljednosti (Crvena kuća (1954), Studija bora (1955)) koja će u nekim djelima nastalim tijekom devedesetih prijeći rub apstraktnoga usprkos nedvojbeno figurativnoj osnovi (Igra svjetlosti (1998), Sunce u granju (1999)). Kao međaše u ukupnom slikarevu opusu Travirka ističe Kaštelet (1961) te danas izgubljeno platno Žega (1968). Početkom sedamdesetih Petričić počinje slikati u svom atelijeru i u njegovu je slikarstvu moguće pratiti brojne brze mijene: Klijanje (1972), Rast (1974), Prostor I (1976), Mediteran (1981), Krošnje bora (1983) samo su neke od slika važnih za razumijevanje slikareva opusa, nastalih u tom razdoblju. Početkom osamdesetih Petričić se posvetio fotografiji, a slikarstvu se vraća tek nakon rata 1994. i s velikom energijom i strasti slika 120 slika velikih formata tijekom samo pet godina.

Drugi, tekstualno najveći dio monografije, zauzima Razgovor u sjenovitom vrtu, nastao kao rezultat mnogobrojnih razgovora Alfreda Petričića i Antuna Travirke tijekom priprema za izdavanje knjige. Kako Travirka napominje u uvodnom dijelu, preslušavajući magnetofonske zapise razgovora zaključio je da je u toj građi izrečeno mnoštvo činjenica važnih za punije i jasnije sagledavanje Petričićeva života i rada, što će biti uvjerljivije predstavljeno ako bude ispričano umjetnikovim riječima.

U trećem, zaključnom dijelu, monografija donosi umjetnikov životopis, popis samostalnih i skupnih izložbi na kojima je sudjelovao, bibliografiju njegovih tekstova kao i tekstova o njemu, te nepotpuni popis njegovih djela.

Monografija pruža vrlo dobar uvid u slikarstvo Alfreda Petričića. Jedina zamjerka koja se može uputiti autoru Antunu Travirki odnosi se na ponavljanje nekih biografskih podataka u svakom od tri dijela monografije.

Sandra Cekol