Rock za 21. stoljeće

Rock za 21. stoljeće

Queens of the Stone Age, Songs for the Deaf, Interscope/Aquarius

Da je netko prije, recimo, pet godina tvrdio da je rock’n’roll glazba za 21. stoljeće, sigurno bi bio gadno ismijan. Međutim, formula duogovječnosti i prilagodljivosti rocka leži u tome što se ta glazba snažno opire bilo kakvu spremanju u ladice i kategorije. Što je točno rock’n’roll, nitko ne zna objasniti, ali svi oni koji ga vole točno znaju što on nije. Najnoviji album američke grupe Queens of the Stone Age, pod naslovom Songs for the Deaf, uistinu je svojevrsna rokerska budilica, koja će probuditi i one usnule u zimski san, te im još jedanput na efektan, glasan i razoran način pokazati da se s rockom može i više nego ozbiljno računati i u dalekoj budućnosti. Queens of the Stone Age definitivno nisu prototip generacijskog benda koji je lako prigrliti, ili medijski napuhana trenda. Oni su samo jednostavni rock, glazba koja se oslanja na melodiju oblikovanu na oštrim gitarskim rifovima i moćnim ritmom, a kroz koju izlazi čvrst stav. S tim u vezi QOTSA nemaju nikakve veze s recentnim folirantima teškog zvuka, odnosno takozvanim nu-metalcima (Limp Bizkit, Papa Roach).

Albumom Songs for the Deaf QOTSA napravili su korak dalje u odnosu na prijašnje albume koji su također bili vrlo zanimljivi i revolucionarni. Već s prvencem, koji nosi naslov kao i ime benda, predstavili su prepoznatljivu poetiku. koja se zasniva na križanju teškoga rokerskog zvuka s lo-fi estetikom, a iz toga je melodioznost proizašla sama od sebe i izbrisala sve klišeje i testosteronska prenemaganja karakteristična za nu-metalce. QOTSA su nastali na pepelu nekadašnjeg stoner benda Kyuss, a osnovali su ga gitarist Josh Homme i basist Nick Olivieri. Ostala mjesta u bendu pune se gostima, pa je na novom albumu bubnjeve odsvirao genijalni Dave Grohl, negdašnji Nirvanin bubnjar, a sada frontman Foo Fightersa.

Songs for the Deaf savršeno su zaokružen studijski uradak. Na samom početku čuje se zvuk zalupljenih automobilskih vrata, potom krči zamišljena lokalna radio stanica, koja se svako malo javlja raznim skečevima između pjesama. Dakle, riječ je o uratku koji je zamišljen kao putovanje nepreglednim pustinjskim bespućima Sjedinjenih Država. U uvodnoj You Think I Ain’t Worth a Dollar, But I Feel Like a Millionare dana je osnovna filozofija albuma, a Nick Olivieri pokazuje umijeće pjevanja, odnosno prodorna vrištanja. No One Knows pravo je remek-djelo i aktualni singl u kojem QOTSA bezrezervno demonstriraju sav svoj ritmički, pjevački i harmonijski talent. Ukupno petnaest pjesama na albumu u trajanju od sat vremena točno portretira sve one elemente pravog rocka, natopljena krvlju, znojem i suzama, a to je upravo karta za glazbenu dominaciju u otpočelom stoljeću, karta koja je prečesto zaboravljana u posljednjih nekoliko desetljeća.

Goran Jovetić