Prvorazredna izvedba

Prvorazredna izvedba

Ludwig van Beethoven, Fidelio, Arthaus Musik, 129 minuta

Ludwig van Beethoven skladao je samo jednu operu koja je prvi put izvedena u tri čina 1805. u Beču pod imenom Fidelio oder Die eheliche Treue. Neuspjeh je bio popriličan, pa je nakon samo dvije reprize opera skinuta s repertoara. Na nagovor prijatelja Beethoven je operu skratio i preradio, te je druga verzija u dva čina pod imenom Leonore oder Triumph der ehelichen Liebe svjetsku premijeru doživjela 1806. Ni ta verzija nije se dulje održala na pozornicama. Puni uspjeh doživjela je tek treća verzija, za koju je po skladateljevoj želji libreto preradio Georg Fridrich Treitschke, koja je pod nazivom Fidelio praizvedena u svibnju 1814.

Fidelio je opera koja se koristi različitim scenskim izričajima u rasponu od lirske drame do velike opere i oratorijskih scena. Premda bismo dramskom elementu djela mogli uputiti nekoliko zamjerki (velik dio vremena potrošen je na sporednu ljubavnu priču između Marzelline i Jaquina, vrhunac opere dosegnut je relativno rano, a iza njega slijedi predugi finale) koje su posljedica višestrukog prekrajanja libreta, neosporno je da Fidelio u glazbenom smislu izvanredan (osobito je dojmljiva uvertita i nekoliko blistavih arija).

Radnja opere odvija se u španjolskom zatvoru u blizini Seville u 18. stoljeću i nadahnuta je stvarnim događajem — stanovita Madame de Tourraine oslobodila je supruga iz jakobinskog zatvora — prema kojem je Jean-Nicolas Bouilly napisao libreto Léonore, ou L’Amour conjugal, koji je poslužio kao predložak za prvobitni libreto.

Na DVD-u je snimka predstave održane u londonskom Covent Gardenu potkraj 1990. Minimalistička scenografija isprane, zatvorske sivosmeđe boje ima samo jedan detalj — na početku prvoga čina krletku s kanarincem kao slabašnu jeku Florestanova zatočeništva. Kostimi zatvorenika sličnih su zagasitih nijansi i vrlo uvjerljivi, a jedini su koloristički naglasak na sceni uniforme zatvorskih čuvara intenzivno plave boje.

Pjevačke su i glumačke izvedbe prvorazredne. Sopranistica Gabriela Bexačkova izvrsna je u ulozi Fidelija/Leonore, odmjereno kreirajući lik žene spremne na veliku žrtvu kako bi spasila muža. Monte Pederson posjeduje potrebnu dozu karizmatičnosti koja je njegova Pizarroa, cinična zlikovca željna osvete, učinila vrlo uvjerljivom kreacijom. Ljubimica londonske publike Marie McLaughlin vrlo je šarmantna Marzelline puna života. Mala zamjerka može se uputiti izboru Josefa Protschke za ulogu Florestana, jer njegov krupan stas teško odgovara čovjeku koji je dvije godine proveo u tamnici. Velik prinos visokoj kvaliteti predstave dao je i zbor, posebice zbor zatvorenika koji polako i oprezno izlaze iz dugotrajna mraka svojih ćelija na sunčevo svjetlo (O welche Lust). Izvedbom je ravnao Christoph von Dohnányi.

DVD izdanje visoke je kvalitete i vjerno prenosi sliku i zvuk. Osim titlova na nekoliko jezika DVD ne nudi dodatne sadržaje. Izdanje prati standardna knjižica s podacima o skladatelju, operi (nastanak i sadržaj), predstavi i izvođačima.

Goran Ivaniš