Provjerena formula

»Književna smotra«, časopis za svjetsku književnost, gl. i odg. ur. Dalibor Blažina, god. XXXIV, br. 123 (1), Zagreb, 2002.

Među rijetke dugogodišnje časopise pripada i »Književna smotra«, koja kao da tu konstantu ističe i vlastitom nepromjenjivošću, kako vizualnom, tako i sadržajnom. No to u ovom slučaju neće biti nedostatak, nego znak da je ovaj časopis pronašao provjerenu formulu koja jamči i kvalitetu i čitateljstvo — dakako, pretežno ono s profesionalnim ili osobnim afinitetima spram književnosti. Uzevši s police bilo koji primjerak časopisa, onaj od prije desetak godina ili najnoviji, razliku ćete zapaziti tek u temama ili ilustracijama pojedinog broja, no važnije je zajedničko obilježje svevremenosti koje omogućuje da se pojedinom izdanju »Književne smotre« uvijek može vratiti. Nasuprot aktualnostima sadržaja, ovdje je naglasak na aktualnosti u pristupu, kao i zadržavanju kvalitativne razine, što će rezultirati time da tekstovi objavljeni u ovome časopisu bez obzira na stručnost i usmjerenost užem području, jer ovdje je uglavnom riječ o izvornim znanstvenim radovima, ostaju otvoreni, čitljivi i zanimljivi i onima kojima određena tematika nije uža specijalnost, ali žele imati informaciju o tome.

Tomu će svakako pridonijeti i tematska raznolikost u pristupu proučavanja svjetske književnosti, koja je obilježje i najnovijega broja. Dekadencija unutar češke moderne tema je kojom se bavi Katica Ivanković, analizirajući vrijednost toga negativno shvaćena pravca kroz teorijske tekstove toga razdoblja, te ga dovodeći u vezu sa simbolizmom i sintetizmom češke književnosti. Poticajan će biti tekst Višnje Bandalo o književnom djelu Cristine Campo u kojem se razmatraju ideje o smislu bajke, nudeći zanimljive mogućnosti poimanja te književne vrste, dok Natalija Vidmarović razmatra obilježja hagiografskog junaka u tom najpopularnijem srednjovjekovnom žanru. Prijedlog drukčijeg čitanja američkog naturalizma, žanra čija je heterogena narav vidljiva u otvorenosti brojnim žanrovskim obrascima, čime su omogućena različita postmodernistička čitanja, iznosi Sanja Runtić, koja na primjeru Dreiserova teksta Sister Carrie istražuje suodnos jezika naturalizma i sentimentalnosti i kulturalnih diskursa potrošnje. Među zanimljivije priloge pripada i onaj Inoslava Beškera o nedovoljno istraženoj temi morlakizma i morlaštva u književnosti, koju će autor razmatrati putem pitanja identifikacije, odnosno morlačkog indentiteta, te morlačkih književnih tema i komponenti prisutnih u slavenskoj literaturi.

Uklapanje u kontekst

Iako ponajprije usmjereni stranim književnicima i svjetskoj književnosti, stvaralaštvo hrvatskih književnika ulazit će u tematiku časopisa kroz njihovo uklapanje u širi europski (svjetski) književni kontekst, pa će u ovome broju Dubravka Oraić Tolić o poetici nulte točke, izvorno nastaloj unutar ruske avangarde, pisati uzimajući kao primjer poeziju dvojice hrvatskih pjesnika, Josipa Severa i Ratka Venturina, koji su tu poetiku uspješno prenijeli u drugi jezični medij, a analiza Kosorove drame Požar strasti u tekstu Maše Kolanović ističe ekspresionističke elemente, čime je u ovoj drami, kao i u Krležinu Kraljevu, prepoznat idejni i stilski duh nadolazeće epohe.

Vrijedan dio časopisa čine prijevodi, među kojima se može istaknuti esej Jana Kotta Don Juan ili o žudnji, u kojem poljski teoretičar piše o Don Juanu razmatrajući tretman i shvaćanje tog lika u različitim književnim i filozofskim djelima te kazališnim uprizorenjima, dotičući se, uz motiv donhuanizma, uvijek zastupljene problematike žudnje, odnosa spram smrti kao i pitanja Don Juanove starosti.

Uz dva primjera književne analize, recenzije i esej Aleksandra Flakera o amsterdamskim kafićima, valja spomenuti i zanimljive ilustracije broja, koje sadrže izbor grafika, crteža i vinjeta nastalih u krugu praškoga časopisa »Moderni revue«, kao i fotografije skulptura i predmeta svakodnevne uporabe s prijeloma 19. i 20. stoljeća.

Ljubica Anđelković