Povratak zavičaju

Povratak zavičaju

Carmen Kukuljević David, Ožiljci i melemi, biblioteka; Koloplet hrvatske proze, ur. Jelena Hekman, Matica hrvatska, Zagreb, 2001.

Quernica, Intima, Phantastica tematski su i kompozicijski okviri koji u cjelinu povezuju zbirku novela Ožiljci i melemi unuke Ivana Kukuljevića — Carmen Kukuljević David — za hrvatsku književnu javnost relativno novu autoricu. Prvi je roman u Hrvatskoj objavila nedaleke 1998. godine. Domovina Hrvatska i zavičaj Zagorje ostavili su neizbrisive tragove u te autorice, a ona se njima puninom svega svoga bića i vraća nakon punih četrdeset godina izbivanja. Sudeći prema kompoziciji zbirke, a i po vlastitu priznanju o tome kako je do nje uopće i došlo — najjasniji su poticaji pisanju novela došli upravo u vrijeme i zbog Domovinskog rata. Ponukana zbivanjima i porukama iz domovine, živeći u Londonu, pokušala je znancima, susjedima, učenicima u školi, prijateljima objasniti što se to zapravo zbiva u njezinoj dalekoj domovini Hrvatskoj. Više od bilo kakve ozbiljne argumentacije, od političkog, povijesnog, znanstvenog dokazivanja — smatrala je da bi tek književna riječ — topla, ljudska, iskrena, iz duše — mogla pomoći razumijevanju i suosjećanju. Tako je nastala Quernica: Dvije obale Neretve, Aiša, Njih dvoje, Tri žene, J’accuse!, Zdravo Marijo, Božićna priča, Bleiburg — sve priče s temama iz rata. No, ratu usprkos, to su priče o ljubavi, o prijateljstvu i o žrtvi za drugoga. Nema u njima ni krvi, ni klanja, ni stravičnih umiranja. Obratno, altruistička poruka koja ih sve spaja propovijeda mogućnost života i suživota, štoviše — naglašena je apsolutna nužnost međusobnog razumijevanja. Budući da autoricu ne zanimaju uzroci rata (ni politički, ni povijesni, ni bilo koji drugi što su do njega doveli), nego nju zanima samo sudbina pojedinca, onoga najmanjeg od malih u ratnome žrvnju, zbirka Quernica na čitatelja djeluje pomalo poput blaga majčinskog prijekora neposlušnu djetetu. Dotaknula se autorica mnogih relevantnih tzv. pozadinskih ratnih tema — u ratnom vihoru izgubljeno dijete, ljubav neostvariva zbog nacionalnih ili vjerskih prepreka, silovanje te potom suočavanje s činjenicom rođenja neželjena djeteta, traženje roditelja nakon četrdeset godina, izbjeglištvo... Rečenica koja prati te sudbine, međutim, nekako je bez strasti, rekli bismo starinska — jednostavna je i stalno kao da želi biti poučna, baš kao da je upućena malenu djetetu koje slova tek mora početi sricati, a do rečenice dug mu je još put. Desetak novela iz ciklusa Quernica autoričin su obol sudbini vlastita naroda, od kojega je svojedobno također bila nasilno odgurnuta — obol koji je, proživljavajući strašne vijesti iz domovine u vrijeme rata, naprosto morala staviti na papir kako bi se barem tako osjećala uključenom.

Sjećanje na djetinjstvo

Druga cjelina iz zbirke, Intima, uglavnom je posvećena autoričinim sjećanjima na vrijeme odrastanja: selu Vidovcu u Zagorju, teti Maci, grofici Mireze, moru i kamenu, Ciganima, ispraćaju u starački dom, životnim razočaranjima, neispunjenim umjetničkim očekivanjima, mračnim silama što ravnaju ljudskim životima, škrtu i tešku životu ljudi — podjednako onih u skliskome blatu zagorskom kao i na oštrom kamenu dalmatinskom.

Više nego u prethodnome ciklusu, ovdje je izraženo autoričino životno iskustvo. Očigledno je tu riječ o proživljenim situacijama i o sudbinama što ih je autorica izbliza upoznala. Likovi su iz novela životni, moglo bi se reći da su stvarno i postojali. I ovdje će se u priču umiješati strašan Domovinski rat i ratni profiteri kao i branitelji — gubitnici, pa je očito da je autorica upućena i u poratnu traumatičnu zbilju svoga naroda, koju teško prihvaća i zapravo kao da ni sama ne zna kako da opravda postupke nekih svojih likova, primjerice Markovu pljačku novca od njegova bivšeg šefa u noveli Marko i bura. U ovome ciklusu ima i lijepih slika, posebno sa ženskim likovima (koji su, čini se, bliskiji autorici) — prozračne grofice Mireze i njezina jednako tako prozračna pauna, dobre Dorice iz novele Stari Ciganin Nikola, Nine koja se u posljednji trenutak predomišlja i ne odvodi oca u starački dom, nego s njim ponovno uspostavlja davno zanemareno prijateljstvo...

Pa ipak, i ovdje će se naći pomalo naivnih rečenica o ljubavi, o suosjećanju, o potrebi da se drugima pomogne usprkos svemu — rečenica koje priliče neiskusnoj mladosti ili čovjeku, da tako kažemo, operiranu od svakog zla i svekolike zloće. Ima li altruizam granica? Sudeći po novelama ove autorice — nema.

Izvan svakodnevice

Po tematici — zanimljiv je treći ciklus u zbirci, Phantastica, novele Labud, I na početku bijaše riječ... Boje, boje, boje-e-e-e-e, L’apprienti sorcier, Lohengrin nakon povratka, Povrijeđeni glasovir, Neobični hohštapler i dr. Kao što im i naslov govori, novele su to koje se tematski bave pojavama izvan svakodnevne zbilje: Faust je shvatio da se pregolemom količinom riječi i pitanja ništa ne rješava, pa će mir potražiti i naći u zvijezdama koje umiruju i dušu i um; glasovir će se uvrijediti zato što su ga držali u podrumu toliko dugo, a na njemu su svirale »one ruke, onog dragog«, koji je tako duboko ljubio sestričnu Mariju; muzejski portret noću će izaći u šetnju da bi pomogao bespomoćnoj djevojci; mladić je začet u epruveti, u medicinskom eksperimentu, osuđen je na izolaciju, a Labuđe jezero Čajkovskog, kao i mistična glazba Carla Orffa odvest će ga na logičan let labuda u bezdan s petoga kata bolnice u kojoj samuje; dječak je ozbiljno bolestan zbog nedostatka boja u okolini; znanstvenik već pedeset godina čeka u limbu, pred vratima raja, dok ga sv. Petar nastoji prosvijetliti o rezultatima njegova života jer je bio u timu koji je prvi konstruirao atomsku bombu...

U ovom posljednjem ciklusu progovara, jasno oblikovano, danas već općeljudsko iskustvo — iskustvo traumatične ere gubitka životnog prostora za sve ljude podjednako. Riječ je o univerzalnosti spoznaje o nedjeljivu suživotu planeta Zemlje i ljudi na njoj. Prosvjed je to protiv epruvete, atomske bombe, eksperimenata s nespoznatljivim posljedicama. Krik ljudski, pa bilo i prekasno, neka se zabilježi da je postojao — jednako u najmlađih i u najstarijih naraštaja. Ova mu se autorica priključila.

Irma Kovačić