Porijeklo prezimena

Slavko Malnar, Prezimena u čabarskom kraju kroz stoljeća, 1498-1997, Matica hrvatska Čabar, Čabar, 2001.

Prije nastanka prezimena ljudi su se koristili krsnim imenima, no brojčanim rastom stanovništva osobama s istim imenom počeli su se davati nadimci kao znaci raspoznavanja — primjerice Veliki Nikola, Mali Nikola. Na hrvatskom su se području, međutim, prezimena počela pojavljivati vrlo rano. Najstarije zabilježeno — ono iz 1327. godine, jest Ule (na Babnoj Polici). Prva pak datirana prezimena na čabarskome području datiraju iz 1498, dok ih je do 1700. zabilježeno dvjestotinjak — mahom slovenskoga porijekla. U 17. i 18. stoljeću broj hrvatskih prezimena znatno se povećava, budući da većina službenika (svećenici, pisari, suci, liječnici, žandari, učitelji) dolazi s hrvatskoga područja; dok nakon Drugog svjetskog rata nastankom velikih migracijskih kretanja i iz Hrvatske i iz Bosne dolazi velik broj uglavnom pilanskih i šumarskih radnika.

Velika većina čabarskoga stanovništva nosi uglavnom četrdesetak prezimena, među kojima je (uz Žagar, Janeš, Kovač, Turk, Ožbolt) i Malnar — prezime autora ove iznimno zanimljive i vrijedne knjige. Mnoga su se prezimena upravo iz čabarskoga kraja širila i dalje — i Gorskim kotarom, ali i Hrvatskom i Slovenijom.

Inače je Malnar u knjizi zabilježio više od 1150 prezimena, na način da je uz godinu pojavljivanja nekoga od njih u određenom mjestu te način pisanja svakog pojedinog, uglavnom (ako je bilo moguće) bilježio i odakle ono dolazi te koje mu je značenje — odnosno korijen iz kojeg je izvedeno (primjerice Šarić, 1961. Prezid. Od šaren, raznobojan). Sva prezimena Malnar svrstava u četiri osnovne grupe — imenska (nastala od osobnih imena — Antončić, Cvjetković); zemljopisna (nastala od pojedinih zemljopisnih pojmova — Kranjc, Zagorac); zanimanjska (nastala od pojedinih zvanja ili zanimanja — Šnajder, Malnar) te pridjevska (nastala kao nadimak osobi koja je po nečem karakteristična — Grbec, Kvas).

Katarina Marić