Pjesnička pozadina

Pjesnička pozadina

Rade Jarak: Termiti i druge priče, Fraktura, Zagreb, 2002.

Proteklih je pet godina Rade Jarak po brojnim tiskovinama i u različitim izdanjima iskušavao svoje likovne, kritičarske, poetske i romaneskne potencijale objavivši, tako, poveći broj likovnih i literarnih recenzija, dvije pjesničke zbirke te roman Kiša. Jedan od najsvestranijih domaćih pisaca sada se odlučio službeno okušati i u jedinoj preostaloj važnijoj književnoj formi — kratkoj priči. Na dio Jarkovih kratkopoteznih proznih pokušaja pažljiviji je čitatelj mogao naići u nekom od dnevnih ili kulturnih listova, a neki su od njih, već i prije izdavanja zbirke, zaslužili nekoliko domaćih nagrada. No, budući da su na našim prostorima kriteriji selekcije ponekad potpuno različiti za kritičarsku i čitateljsku publiku — Jarkovoj novoj zbirci Termiti treba pristupiti bez ikakvih pozitivnih, ali i negativnih predrasuda. Tek nakon konzumiranja svih devetnaest priča bit će moguće donekle objektivno posvjedočiti o njihovoj kvaliteti, a, možda, i o literarnoj formi, koja, u konačnici, najbolje odgovara poetici toga multidisciplinarnog autora.

Jednom nogom čvrsto na domaćem tlu

Jedna od najčešćih zamjerki koja se upućivala Jarkovu literarnom opusu ticala se pretjerane egzotičnosti lokacija i likova. Ovog puta, iako su se termiti iz naslova razmiljeli po vrućoj australskoj pustinji, većina glavnih zbivanja smještena je čvrsto na hrvatsko tlo. Jarak se, baš kao i u prethodnim radovima, često trudi točno naznačiti mjesto, pa i vrijeme radnje. Osim nekoliko izleta u već spomenutu Australiju, zatim Ameriku, Sloveniju ili Sarajevo, odnosno dvadesete i pedesete godine — Jarak u Termitima i drugim pričama razvija ponajprije suvremene domaće motive. Također, većina pripovijesti ne prelazi svojevrsnu granicu od desetak stranica, tek Kralj smeća tu odudara svojim nešto većim obujmom. Teško je, međutim, ovim pričama pronaći zajednički nazivnik jer opisuju događaje u rasponu od seksualnog problema nogometne zvijezde (Penal), jednog običnog zagrebačkog prijepodneva (Pjesma razbijenog porculana) ili atmosfere u lokalnom kafiću (S takvim rukama nećeš daleko stići), do dramatičnih biografija malih/velikih ljudi (Nino Rovinjež, Smrt Nuredina Beke), ratnih i poratnih trauma (Stara simca) ili, pak, Borghesovski fantastičnih susreta (Krivo Pero susreće Velikog Poglavicu, Svjetioničar, Taksist). No, jedna je stvar ipak očita — Jarak znatnu pozornost obraća svojim likovima. Često točno navodi njihova imena te iznosi brojne podatke o njihovoj vanjštini, podrijetlu, stavovima i razmišljanjima, dok njihova konačna sudbina često čini završnicu samih priča.

(Ne)realni odsječci vremena i prostora

Iako Jarkove priče bez sumnje u sebi nose veliku dozu suvremenosti, pa čak i aluzije na neke bliske političke trenutke, te sadrže niz nasilnih elemenata (od prijetnji, krađa i tučnjava do samoubojstava) i agresivno raspoloženih likova — tek bi se Kralj smeća mogao svrstati pod neku tzv. (fakovsku) urbanu pozu. U većini preostalih priča često se svi ti stvarnosni trenuci nalaze na nekoj neodređenoj granici između mogućeg i nemogućeg, realnog i nerealnog, što je do krajnosti dovedeno u fantastičarskom triju. I upravo one priče u kojima su događaji i likovi pomalo na toj drugoj, nestvarnoj strani — vjerojatno su i najbolji dijelovi zbirke. U pojedinim se slučajevima tako opisuju gotovo posve irealna zbivanja, čudovišta iz mašte te miješaju prošla i buduća vremena, dok se u nešto blažim oblicima taj pomak odnosi na svjesno ubacivanje velikih doza ironije ili patetike. Zanimljivo je da je u tim posljednjim primjerima uglavnom riječ o pričama najvećim dijelom smještenim izvan domaćih granica (Termiti, Penal, Treći svjetski rat te Smrt Nuredina Beke). No, ni preostalim Jarkovim pričama ne može se pripisati neka ozbiljnija objektivna zamjerka. Dapače, može se zapaziti stanovit zanimljiv odmak pri opisivanju dramatičnih zbivanja — autor se, naime, u tim situacijama ne koristi nikakvim prenaglašenim emocijama, gotovo hladno redajući zbivanja te tako, zapravo, još više naglašava potresnost samih događaja.

Pjesnik u duši

Devetnaest priča okupljenih u Termitima i drugim pričama vrlo je različito po stilu, atmosferi, tematici, a djelomično i kvaliteti. No, ovom zbirkom Rade Jarak definitivno je dokazao iznimni književni talent, koji nimalo ne ograničava literarna forma. Međutim, on je, ipak, u osnovi pjesnik i njegovi najbolji prozni radovi oni su u kojima ta pjesnička pozadina uspijeva doći do izražaja, što se u većem dijelu knjige i događa. Također, unatoč zamjerkama upućenim proznom prvencu, ova je zbirka pokazala i da je neobično/strano tlo ipak najbolja podloga za razvijanje autorove maštovitosti, premda će, naravno, i domaći okoliš u iznimnim situacijama posve dobro poslužiti.

Jelena Gluhak