Pjesme širokog horizonta

Pjesme širokog horizonta

Darko Rundek, Ruke, Menart

Sasvim je jasno da je treći samostalni studijski album Darka Rundeka, negdašnjeg frontmana legendarne grupe Haustor, doživio golem publicitet, pa čak i prije nego što su izašle prve recenzije, a CD se pojavio na policama prodavaonica. U obljetničarskoj godini novoga vala Rundekove Ruke pojavile su se u najbolje moguće vrijeme. Međutim, taj album još jedanput pokazuje kako Darko Rundek ima posebno mjesto među prvacima novog vala. On je zasigurno jedna od rijetkih pojava na našoj siromašnoj glazbenoj sceni koja s punim pravom može ponijeti atribut umjetnika, jer njegovi suborci iz davnih vremena, poput Jasenka Houre, Branimira Johonyja Štulića i Jure Stublića, definitivno pripadaju u kategoriju glazbenika koje pamtimo po sretnijoj prošlosti. Tražeći nekoga tko bi se mogao usporediti s tim glazbenikom široka pogleda i otvorena srca, zaustavljamo se samo na Zoranu Predinu, negdašnjem frontmenu Pankrta, glazbenom umjetniku koji baš kao i Rundek upravo proživljava novu kreativnu mladost.

Činjenica je da Ruke ne donose toliko novoga u odnosu na prijašnja dva albuma, Apokalipso i U širokom svijetu, nego Rundeka učvršćuju na njemu dobro istraženu šansonjerskom i world music-glazbenom terenu. U sažetku, Ruke su sjajna ploča kojom dominira majstorska svirka, a pritom su Rundeku asistirali Davor Rocco u Hrvatskoj i Vedran Peternel u Francuskoj, uz to album u odličnom svjetlu predstavlja sve ostale suradnike i koautore; ponajprije violinisticu Isabelu, koja ima velik dio sviračkog udjela u pjesmama, te multiinstumentaliste Đ anija Pervana i Dušana Vranića.

Od ukupno dvanaest pjesama najmanje ih polovica predstavlja Rundeka kao glazbenika nesklona gubitku inspiracije i spremna za odgovore na aktualnosti. Rundekov se izraz uvijek oslanjao na tradicionalnu glazbu, no, specifikum je u tome što je on redovito bio dublji i širi od već pomalo otrcane etnopriče. Dakle, riječ je o originalnom i jedinstvenom pristupu impresivnim world music-križaljkama.

Aktualni singl Makedo nekako je među površnim konzumentima glazbe zaživio kao narodnjak. Riječ o neprijepornu hitu, no tekst je znatno plići nego što je slučaj s ostatkom albuma. Dodajmo tome balkanski ritam i cigansku violinu, i to je dovoljno da se pjesma proglasi narodnjakom. No, ako je Makedo narodnjak, onda bi po toj kategorizaciji u narodnjake ušle i pjesme francuske grupe Les negresses vertes, pa čak i dobar dio opusa anarhoidnoga Manua Chaa, sve je samo pitanje geografske dužine s koje autor dolazi. Od ostalih pjesma valja istaknuti šansonjerski Sjaj što izdaje, kubanskim ritmovima natopljenu Kubu, ležerni swing Ti i ja, osebujnu dalmatinsku fjaku izraženu u genijalnoj Stojim i gledam kako postojim, te zagrebački raspojasanu Tigidigi rege. U svakom slučaju, Rundekove Ruke nisu za površne konzumente, nego za one širokih horizonta.

Goran Jovetić